URED ZA REVIZIJU INSTITUCIJA BIH

NEDŽAD HAJTIĆ O RADU I AKTIVNOSTIMA UREDA ZA REVIZIJU INSTITUCIJA BIH

Kroz revizijski proces nailazio sam na vrlo odgovorne i stručne pojedince koji izvršavaju obiman i zahtjevan posao, kaže Hajtić

Razgovarala: Azra Islamagić-Mulahmetović

Stručni časopis “Javne nabavke”, august 2019.

Revizija javnog sektora u Bosni i Hercegovini organizovana je shodno ustavnoj strukturi te su ustanovljeni: Ured za reviziju institucija BiH, Ured za reviziju institucija FBiH, Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske i Ured za reviziju javne uprave i institucija u Brčko Distrikta BiH. Svaka od četiri navedene institucije nadležna je za provođenje revizije na nivou na kojem je osnovana.

Ured za reviziju institucija BiH osnovan je 2000. godine, a aktuelni Zakon o reviziji institucija BiH kojim su propisane njegove nadležnosti donesen je 2006. godine. O radu i svrsi Ureda razgovarali smo s Nedžadom Hajtićem, rukovodiocem Odjela za finansijsku reviziju, stručnjakom koji je od 2008. do danas učestvovao u oko 180 finansijskih revizija ili rukovodio njima.

Prethodno, značajno šestogodišnje iskustvo stekao je radom u Finansijskoj policiji FBiH. Hajtić je diplomirani ekonomista, stekao je zvanja certificiranog računovođe i ovlaštenog revizora, stalni je učesnik seminara, panelista i predavač na skupovima o temi javnih nabavki.

Naš sagovornik koristi svaku priliku da da svoj doprinos boljoj praksi javnih nabavki te podržava ideje koje na bilo koji način upućuju na racionalno, efikasno i transparentno raspolaganje javnim novcem.

-Želim izraziti zadovoljstvo što imam priliku govoriti za časopis “Javne nabavke” i prezentirati aktivnosti Ureda za reviziju insticaja BiH na unapređenju sistema javnih nabavki u BiH. Vjerujem da će s vremenom časopis imati sve veći broj čitalaca, jer sadržajima koje objavljujete značajno doprinosite primjeni dobre prakse u javnim nabavkama -ističe Hajtić na početku razgovora u kojem donosimo temeljit prikaz organizacije i rada Ureda, značaj revizije i revizijskih izvještaja, odgovaramo na pitanje revizije postupaka javnih nabavki i još mnogo toga.

Nezavisna institucija

Za početak, možete li se osvrnuti na značaj i svrhu Ureda za reviziju institucija BiH?

-Ured naredne godine slavi dvije decenije od osnivanja i mogu reći da je to dvadeset godina uspješnog rada i djelovanja. U tom periodu bio je fokusiran na realizaciju osnovnog cilja svoga djelovanja, a to je provođenje revizija kojima se osiguravaju nezavisna mišljenja o izvršenju budžeta i finansijskim izvještajima, korištenju resursa i upravljanju državnom svojinom od Vijeća ministara, budžetskih i javnih institucija u BiH. Time je Ured doprinio i doprinosi pouzdanom izvještavanju o korištenju budžetskih sredstava, transparentnom i kvalitetnom upravljanju javnim prihodima, troškovima i državnom svojinom.

U opisu djelatnosti, između ostalog, stoji: Ured za reviziju o svojim nalazima i preporukama informira odgovorne institucije i javnost kroz pravodobno i javno objavljivanje izvješća o reviziji. Dakle, počevši od Predsjedništva i Parlamenta pa nadalje, širok je spektar za koji je Ured mjerodavan. Kakvo je njegovo unutrašnje uređenje, kadrovski kapaciteti, uz čiju podršku djeluje i realizira zacrtane ciljeve?

Prije svega, želio bih naglasiti da je Ured za reviziju institucija BiH nezavisna, profesionalna i nepolitična institucija uspostavljena s ciljem promocije transparentnog i odgovornog upravljanja javnim resursima putem obavljanja revizija koje su zasnovane na načelima efikasnosti, efektivnosti, ekonomičnosti i vladavini prava. Ured je nezavisan i ne podliježe upravljanju ili kontroli bilo koje druge osobe ili institucije. Mandat za reviziju i okvir revizija koje provodi definisani su Zakonom o reviziji institucija Bosne i Hercegovine. Ured za reviziju institucija BiH provodi revizije u skladu sa Zakonom o reviziji institucija BiH i primjenjivim Međunarodnim standardima vrhovnih revizorskih institucija (ISSAI).

Shodno Zakonu o reviziji institucija BiH, nadležan je za reviziju svih institucija koje se finansiraju iz budžeta institucija BiH (74 institucije), među kojima su, kako ste naveli, Parlament BiH i Predsjedništvo BiH, za koje sačinjava izvještaje o obavljenim finansijskim revizijama svake godine.

Generalni revizor rukovodi Uredom za reviziju i odgovoran je za dužnosti i ovlaštenja koja su zakonom data Uredu. Generalni revizor ima dva zamjenika koji mu pomažu u obavljanju dužnosti Ureda. Revizorsko osoblje je uglavnom raspoređeno u odjeljenja koja provode finansijsku reviziju i reviziju učinka.

Finansijsku reviziju provode tri odjela finansijske revizije i Odjel za razvoj, metodologiju i kontrolu kvaliteta. U reviziji učinka postoje dva odjela, i to Odjel za reviziju učinka i Odjel za kontrolu kvaliteta, metodologiju i planiranje revizije učinka. U Uredu je sa 31. decembrom 2018. godine bilo zaposleno 59 osoba, pri čemu je 50 s visokom školskom spremom i devet sa srednjom školskom spremom. Starosna struktura osoblja je takva da je skoro 50 %  u dobi od 30 do 40 godina, dok je zastupljenost ženskog spola preko 50 %.

Organizovan je po uzoru na vestminsterski model vanjske revizije, što znači da ključnu ulogu u ovom vidu nadzora ima Parlament, odnosno nadležne parlamentarne komisije koje, na osnovu naših izvještaja, zadužuju institucije da realizuju naše preporuke.

Revizija javnog sektora podrazumijeva: finansijsku reviziju, reviziju učinka i specijalnu reviziju. Kažimo riječ-dvije o svakoj od navedenih revizija?

Da, navedene nadležnosti su sadržane u Zakonu o reviziji institucija BiH. Finansijska revizija uključuje reviziju finansijskih izvještaja i reviziju usklađenosti. Primarni cilj u reviziji finansijskih izvještaja je procjena jesu li finansijski izvještaji pouzdani i da li bilansi u potpunosti odražavaju rezultate izvršenja budžeta. Revizijom usklađenosti se primarno procjenjuje da li rukovodioci institucija primjenjuju odgovarajuće zakone i propise.

U okviru finansijske revizije se, pored toga, procjenjuje da li institucija koristi sredstva za odgovarajuće namjene, ocjenjuju se finansijsko upravljanje, funkcija interne revizije i sistem internih kontrola.

Revizija učinka vrši pregled ili ispitivanje određenog aspekta poslovanja cijele institucije ili njenog dijela, programa ili aktivnosti u pogledu ekonomičnosti, efikasnosti i efektivnosti (3E), kojim ta institucija koristi svoje resurse.

Specijalne revizije, koje mogu biti ili finansijske ili revizije učinka, provode se na zahtjev Parlamenta BiH ili parlamentarne komisije, s tim da Ured za reviziju odlučuje o tome hoće li obaviti specijalnu reviziju.

Revizija javnih nabavki

Nakon što smo približili rad i funkciju Ureda, bazirat ćemo se na one segmente i radnje koji se odnose na javne nabavke. Općenito, šta revizija javnih nabavki podrazumijeva i kako se provodi?

Spomenuo bih najprije da Ured provodi reviziju javnih nabavki u institucijama BiH i kroz finansijsku reviziju i kroz reviziju učinka. Kroz obavljanje finansijske revizije Ured provodi reviziju javnih nabavki u institucijama BiH kontinuirano, tj. svake godine. Revizija učinka u posljednjih nekoliko godina realizuje najmanje po jedan projekt (reviziju) godišnje, koji se vezuje za javne nabavke.

Kada govorimo o finansijskoj reviziji, spomenuo sam da se u okviru nje provodi i revizija usklađenosti. Tačnije, u svojim izvještajima finansijske revizije Ured izražava dva mišljenja, jedno je o finansijskim izvještajima, a drugo o usklađenosti aktivnosti, finansijskih transakcija i informacija s relevantnim zakonima i propisima.

U reviziji usklađenosti Ured prethodno definiše relevantne kriterije (zakoni, podzakonski akti, odluke i dr.) i procjenjuje u kojoj mjeri je postupanje institucije usklađeno sa zadatim kriterijima.

Jedan od kriterija u reviziji usklađenosti za sve institucije BiH je i Zakon o javnim nabavkama s podzakonskim aktima. Tako revizori imaju obavezu da kroz reviziju usklađenosti, prema utvrđenoj metodologiji, ocjene proces javnih nabavki i usklađenost postupanja institucija BiH sa Zakonom i podzakonskim aktima prilikom provođenja nabavki roba, usluga i radova.

Revizija javnih nabavki se provodi na dva nivoa: procedure (postupka) i procesa.

Na bazi procjene rizika, relevantnih informacija i podataka koje tim za reviziju dobije od institucije (klijenta) u vezi s javnom nabavkom, određuje se uzorak postupka koji će biti predmetom revizije. Odabrani postupci za reviziju se ocjenjuju od samog planiranja do realizacije ugovora (okvirnog sporazuma). Za svaku revidiranu proceduru se donose zaključci u pogledu usklađenosti sa Zakonom o javnim nabavkama i podzakonskim aktima.

Ono što je jedna od vodilja u reviziji pojedinačnih procedura javnih nabavki je pitanje postoji li aktivnost ili radnja ugovornog organa u postupku nabavke prije zaključenja ugovora koja taj postupak čini predvidivim u pogledu konačnog ishoda. Ako takva aktivnost postoji, onda to obesmišljava sam postupak javne nabavke. Obesmišljavanje postupka javne nabavke je moguće izvršiti i poslije zaključenja ugovora (okvirnog sporazuma) ako ugovorni organ prilikom realizacije ugovora omogući odstupanje od ugovornih uvjeta.

Osim revizije pojedinačnih procedura, vrši se i ocjena procesa sistema javnih nabavki kao cjeline u revidiranoj instituciji. S tim u vezi, ocjenjuje se uspostavljeni sistem internih kontrola u procesu javnih nabavki.

Na osnovu svega navedenoga, kreira se zaključak o procesu javnih nabavki u instituciji. Ukoliko se u reviziji utvrde nedostaci i slabosti u procesu javnih nabavki kreira se nalaz i daje preporuka za njegovo unapređenje. Za pojedinačne postupke u kojima su utvrđene značajnije nepravilnosti i nedostaci kreira se poseban nalaz i preporuka u izvještaju finansijske revizije.

U zavisnosti od težine utvrđenih nepravilnosti i nedostataka, tj. u zavisnosti od njihove značajnosti (težina nepravilnosti, vrijednost nabavke, namjerna ili slučajna greška i sl.) i revizorske prosudbe, nalazi revizije javnih nabavki imaju utjecaja na konačno mišljenje o usklađenosti institucije u poslovanju sa zakonima i propisima.

Vjerovatno jedno od najiščekivanijih pitanja jeste i ono koje se odnosi na provedbu postupaka javnih nabavki. Na kojim pitanjima se ona bazira?

Prilikom planiranja revizije javnih nabavki koristimo sve raspoložive informacije o instituciji (klijentu) revizije. Te informacije se odnose na: prethodne revizorske izvještaje, plan nabavki, podatke iz sistema e-Nabavke o provedenim postupcima, tabelarne preglede koje institucija (klijent) kreira za potrebe revizije (provedeni postupci nabavki s nizom informacija o tim postupcima koje tražimo u najavi revizije – je li postupak ponavljan, je li bilo žalbi, broj zaprimljenih ponuda i broj kvalifikovanih ponuda i sl.), informacije koje su objavljivane u medijima o klijentu revizije u vezi s javnim nabavkama i dr.

U samoj reviziji revizori koriste uspostavljenu metodologiju revizije procesa javnih nabavki, gdje se u reviziji pojedinačnih postupaka najveći dio informacija i podataka osigurava uvidom u originalnu dokumentaciju o procedurama javnih nabavki. Ono što je često predmet diskusije s klijentom revizije je pitanje razloga i okolnosti u kojima je došlo do odstupanja od odredbi Zakona i dobre prakse.

Neka od takvih pitanja su: zašto određena procedura nije sastavni dio plana javnih nabavki; na osnovu kojih parametara je procijenjena vrijednost nabavke; objašnjenje za navođenje određenih karakteristika predmeta nabavke koje, prema našem mišljenju, nemaju utjecaja na kvalitet predmeta javne nabavke u pogledu njegove upotrebe; zašto se odstupilo od jasnih kvalifikacionih uvjeta i zanemario nedostatak u ponudi određenog ponuđača; razlozi odstupanja od ugovorih uvjeta i sl.

U posljednjih nekoliko godina u našu metodologiju uključili smo i pitanja o osnovnim principima javnih nabavki. U tom smislu, od klijenta tražimo i dokaze o istraživanju tržišta u cilju dokazivanja da su za određeni predmet nabavke sagledane mogućnosti učešća potencijalnih ponuđača u javnoj nabavci, čime ugovorni organ može dokazati da je osigurao aktivnu konkurenciju u postupku javne nabavke.

Navedena aktivnost i ocjena nije jednostavan posao, posebno za specifične predmete nabavke, tako da postoje inicijative za korištenje vanjskih eksperata za davanje ocjena o osiguranju konkurentnosti u takvim postupcima javnih nabavki, što je Zakonom i standardima revizije predviđeno kao mogućnost. U cilju ocjene cjelokupnog procesa javnih nabavki u instituciji, sagledavaju se način donošenja odluka, segregacija dužnosti u procesu javnih nabavki, utjecaj rukovodstva („tona s vrha“) na proces javnih nabavki u instituciji, kapacitiranost službi za javne nabavke, kompetentnost i educiranost osoblja koje učestvuje u realizaciji postupaka javnih nabavki i sl.

Prethodna revizija

U Zakonu se spominje prethodna revizija, možete li objasniti kada je provodite i da li su i javne nabavke predmetom prethodne revizije ?

U pravu ste, to je važno istaknuti. Shodno Zakonu o reviziji institucija BiH, finansijska revizija provodi se u dva dijela. Naime, Ured vrši prethodnu reviziju u institucijama BiH na određeni datum u tekućoj godini, a završnu reviziju vrši po sačinjavanju finansijskih izvještaja za određenu budžetsku godinu (od marta do juna). Shodno tome, revizori Ureda za reviziju pri provođenju finansijske revizije posjećuju institucije BiH dva puta godišnje, kada se sagledava i stanje u procesu javnih nabavki.

Također je bitno reći, radi razumijevanja naših aktivnosti, da reviziju vršimo po principu ex post kontrole, tj. nakon što je određena radnja ili aktivnost provedena. Tako je i s revizijom javnih nabavki kao segmentom revizije usklađenosti, gdje procedure revidiramo nakon zaključenja ugovora (okvirnog sporazuma), a preporuke koje dajemo svakako utječu na ispravno postupanje institucija u budućim javnim nabavkama.

Ured objavljuje glavne nalaze i preporuke revizije za određenu godinu. Ako sam u pravu, to je rezime postupanja institucija BiH u jednoj budžetskoj godini, jesu li javne nabavke obuhvaćene tim dokumentom?

Dobro ste to primijetili. Ured za reviziju, pored pojedinačnih izvještaja o finansijskoj reviziji u institucijama BiH, izvještaja revizija učinka i izvještaja o reviziji izvještaja o izvršenju budžeta institucija BiH za određenu godinu, shodno Zakonu o reviziji institucija BiH, Parlamentu BiH dostavlja i glavne (najvažnije) nalaze i preporuke revizije u kojima se redovno značajan dio odnosi na izvještavanje o nalazima i preporukama u oblasti javnih nabavki u institucijama BiH.

Raspolažete li podacima o broju preporuka datih institucijama u vezi s javnim nabavkama kroz finansijsku reviziju?

Da. Ti podaci pokazuju u kojoj mjeri je revizija javnih nabavki zastupljena u finansijskoj reviziji. Prema raspoloživim podacima, udio preporuka koje se odnose na javne nabavke u 2016. godini bio je 22 % (od 610 preporuka, 132 su se odnosile na javne nabavke), u 2017. godini 17 % (od 584 preporuke, 101 se odnosila na javne nabavke), a u 2018. godini 18 % (od 489 preporuka, 89 se odnosilo na javne nabavke).

Razlog za veći udio preporuka u 2016. godini je činjenica da se tada počeo primjenjivati novi način izvještavanja s dva mišljenja (finansijski izvještaji i usklađenost), shodno izmjenama u ISSAI okviru, a 2016. godina je i druga godina primjene novog Zakona o javnim nabavkama, kada su još uvijek stavovi o određenim pitanjima u njegovoj primjeni bili u značajnoj mjeri neusaglašeni.

Javnosti je, na internet-stranici Ureda, dostupna baza podataka u vidu registra preporuka koji sadrži između ostalog informacije o statusu implementacije preporuka po institucijama.

Rezultat revizije jesu nalazi i preporuke institucijama koje trebaju dovesti do cilja – unapređenja poslovanja i otklanjanja evidentnih problema. Iz Vašeg skoro dvanaestogodišnjeg iskustva, koliko su izvještaji Ureda za reviziju (i koliko ih je ukupno bilo) doprinijeli poboljšanju sistema javnih nabavki u BiH?

Iz ličnog iskustva, od dolaska u Ured za reviziju institucija BiH početkom 2008. godine kao revizor, potom vođa tima, a od 2016. godine rukovodilac jednog od tri odjeljenja finansijske revizije, mogu kazati da je proces javnih nabavki uvijek u finansijskoj reviziji imao značajno mjesto. Kako se taj proces u institucijama uglavnom ocjenjuje visokim stepenom rizika nastanka greške vezane za usklađenost istom se posvećuje adekvatno vrijeme u reviziji.

Činjenica je da su se ugovorni organi i ponuđači sa Zakonom o javnim nabavkama u BiH prvi put susreli 2004. godine te da je to bilo nešto novo u našem regulatornom okviru. Jasno je da je kroz godine primjene Zakona o javnim nabavkama došlo do stjecanja iskustva i znanja u pravilnom provođenju postupaka javnih nabavki.  Međutim, moramo biti svjesni činjenice da su se paralelno s tim razvijale i metode kojima se nastoji  da  pojedinci ili grupe upravljaju postupcima javnih nabavki na način koji će osigurati željeni ishod postupka.

Ako govorimo o doprinosu revizije unapređenju sistema javnih nabavki u institucijama BiH, mogu kazati da je on prepoznatljiv kroz sljedeće aktivnosti: ukazivanjem u izvještajima na nepravilnosti, nedostatke i slabosti sistema institucije se potiče na njihovo otklanjanje, posebno kada uzmemo u obzir da ocjenu stepena realizacije naših preporuka vršimo svake godine; izvještaji revizije daju dobru osnovu pri kreiranju regulatornog okvira za javne nabavke u BiH; izvještaji revizije sa svih nivoa su jedan od najvažnijih izvora koje koristi Agencija za javne nabavke BiH pri izradi izvještaja o monitoringu; revizori neposredno kroz revizijski proces upućuju klijente revizije na uspostavljenu dobru praksu u javnim nabavkama; promovisanje važnosti primjene općih principa javnih nabavki kao pretpostavke za najefikasnije trošenje javnih sredstava za dati predmet nabavke; naši izvještaji su javni te mediji kroz javno izvještavanje o nalazima vezanim za javne nabavke na određeni način vrše pritisak na institucije da uočene nepravilnosti otklone i sl.

Jedan od pokazatelja doprinosa poboljšanju stanja u javnim nabavkama u institucijama BiH može biti i malo procentualno učešće žalbi koje se izjavljuju na postupke koje provode institucije BiH u odnosu na ukupan broj žalbi na postupke javnih nabavki u BiH.

Međutim, u Uredu za reviziju ne možemo kazati da smo zadovoljni stanjem u segmentu javnih nabavki, što potvrđuje i broj preporuka koje smo dali institucijama BiH o javnim nabavkama. U tom smislu, postoji značajan prostor za daljnje unapređenje.

Povezano s prethodnim pitanjem, koje su to preporuke koje se ponavljaju kroz revizorske izvještaje?

Nalazi revizije uglavnom se mogu grupisati po fazama javne nabavke. Tako su najčešći nedostaci vezani za samo planiranje, procijenjenu vrijednost nabavke, odabir postupka nabavke, tendersku dokumentaciju (predmet nabavke precizno opisan ili je opis nedovoljan, podkriteriji za izbor neadekvatno postavljeni i sl.), nepravilnosti pri evaluaciji, odstupanje od odredbi zaključenog ugovora (okvirnog sporazuma) i dr.

Pri tome bih želio naglasiti pitanje primjene, odnosno poštivanja općih principa u javnim nabavkama koji su definisani u članu 3. Zakona o javnim nabavkama. Naime, kroz naš rad smo konstatovali da ugovorni organi općim principima javnih nabavki ne pridaju dovoljno važnosti. Mišljenja sam da su opći principi javnih nabavki suština javnih nabavki, tako da ukoliko isti u postupcima budu zanemareni, onda se postavlja i pitanje smisla provođenja postupaka javnih nabavki.

Dok se transparentnost kao jedan od općih principa uglavnom poštuje i nabavke se objavljuju putem sistema e-Nabavke, poštivanje općih principa koji se odnose na jednak tretman (nediskriminacija) aktivnu i pravičnu konkurenciju, s ciljem osiguranja najefikasnijeg korištenja javnih sredstava (vrijednost za novac) nije na zavidnom nivou. Shodno tome, stječe se utisak da se u postupcima javnih nabavki akcent stavlja na formu, a ne na suštini. Takvo postupanje dovodi do toga da javne nabavke postaju same sebi svrha.

U tom smislu, u praksi postoje slučajevi javnih nabavki koje se ponavljaju iz godine u godinu, a ugovori se nakon provedenih procedura zaključuju u kontinuitetu s istim dobavljačima. Mada ugovorni organi najčešće negiraju favoriziranje određenih robnih marki ili ponuđača, činjenica je da se u određenim postupcima vrši preuzimanje tenderske dokumentacija i preko dvadeset puta, da je značajan broj pravnih lica koja vrše preuzimanje tenderske dokumentacije registrovan za djelatnost koja je vezana za predmet nabavke, ali da ipak ugovorni organ po datom postupku zaprimi samo jednu ponudu. Interesantno je da često u takvim postupcima nema žalbi na tendersku dokumentaciju.

Ponavljanje istih grešaka i pored datih preporuka o potrebi korekcije u postupanju, najvećim dijelom je posljedica nepostojanja odgovornosti u sistemu javnih nabavki.

Generalno, mogu li službenici za javne nabavke i institucije kojima pripadaju dobiti pozitivnu ocjenu, odnosno, prateći zvanične podatke i dokumente, provode li se javne nabavke po slovu zakona?

Od revidirane 74 institucije BiH, možemo kazati da značajan broj institucija ima male budžete za javne nabavke i u takvim institucijama uglavnom i nema značajnih nedostataka u javnim nabavkama. Najvećim dijelom manji budžeti za javne nabavke za različite vrste roba ili usluga se realizuju kroz provođenje direktnih sporazuma.

U institucijama koje imaju značajnije budžete, koje imaju zastupljene skoro sve vrste postupaka javnih nabavki, gdje se nabavljaju različite robe, usluge ili radovi, provođenje procedura javnih nabavki je kompleksnije, zahtijeva viši stepen znanja službenika koji rade na javnim nabavkama te su i mogućnosti nastanka greške u vezi s usklađenosti u postupcima vjerovatnije.

Pri tome je za reviziju vrlo važno jesu li uočeni nedostaci i slabosti rezultat namjere i jesu li takvi nedostaci uzrokovali dovođenje u povoljniji položaj određenih ponuđača.

Mogu kazati da, od ukupno sačinjena 74 pojedinačna izvještaja finansijske revizije za institucije BiH za 2018. godinu, u 39 izvještaja je data jedna ili više preporuka vezana za javne nabavke, a shodno tome u izvještajima za 23 institucije BiH u revizorskom mišljenju o usklađenosti, skrenuta je i pažnja na nedostatke i slabosti u javnim nabavkama.

Odgovorni i stručni pojedinci

Iza Vas je bogato iskustvo i  više od 180 obavljenih finansijskih revizija u kojima su, po pravilu, predmet revizije bile i javne nabavke. Gdje ste sve zakoračili, šta ste ustanovili, navedite nam pozitivne primjere, ali i one koji su Vas u profesionalnom smislu ostavili bez riječi.

Kako su u Uredu za reviziju javne nabavke uvijek bile jedan od značajnijih procesa u finansijskoj reviziji, po dolasku u Ured kroz provođenje revizija ubrzo sam spoznao važnost javnih nabavki u dobrom upravljanju sredstvima koja se institucijama daju na raspolaganje. Pri tome sam shvatio i da je posao revizora, generalno u reviziji, a shodno tome i u reviziji javnih nabavki, vrlo zahtjevan i da nosi veliku odgovornost. Zato sam kroz angažman u Uredu za reviziju uvijek nastojao znanja iz javnih nabavki proširivati, razmjenjivati iskustva, dobru praksu i rješenja s kolegama iz drugih institucija koji su dio sistema javnih nabavki.

Ovdje bih istako da menadžment Ureda daje podršku zaposlenima u Uredu u stjecanju novih znanja potrebnih za obavljanje revizije. Kada radite kao revizor javnog sektora skoro 12 godina i kada svaka revizija obuhvata javne nabavke, gdje se u nekim institucijama revidira u jednoj reviziji više postupaka javnih nabavki, neminovno nailazite na različite slučajeve, kako pozitivne tako i one negativne, gdje se iznenadite postupanjem institucije kao ugovornog organa, a u nekim slučajevima i samih ponuđača.

Generalno bih mogao reći da su pozitivni slučajevi javnih nabavki oni u kojima je nabavka planirana a procjena vrijednosti realna, odabran odgovarajući postupak, da je tenderska dokumentacija sačinjena na nediskriminirajući način, tj. da je u postupku učestvovalo više ponuđača i da je isto tako više ponuđača bilo kvalifikovano (osigurana aktivna konkurencija), a da je po evaluaciji izabrana najpovoljnija ponuda, koja je bila kompletna, a da je ponuđena cijena bila ispod procijenjene vrijednosti nabavke, te da je realizacija nabavke izvršena u skladu s uvjetima iz tenderske dokumentacije (ugovorenim uvjetima).

U praksi ima takvih slučajeva i oni su pozitivni primjeri i svi koji rade u okviru sistema javnih nabavki trebali bi dati svoj doprinos da takvih primjera bude što više.

U tom smislu, mogu kazati da sam kroz revizijski proces nailazio na vrlo odgovorne i stručne pojedince koji rade na provođenju javnih nabavki i koji izvršavaju obiman, složen i zahtjevan posao. Mogu reći da se aktivnosti i zahtjevni poslovi koje te osobe obavljaju nevalorizuju uvijek na zadovoljavajući način.

Nažalost, u praksi ima slučajeva koji odstupaju od navedenoga. Naprimjer, rok isporuke premeta nabavke je korišten kao način ograničenja aktivne i pravične konkurencije u postupku javne nabavke, zatim u postupku se koristi ekonomski najpovoljnija ponuda kao kriterij za izbor, a ispunjavanje potkriterija koji je bio presudan za izbor najpovoljnijeg ponuđača ugovorni organ prilikom realizacije ugovora uopće ne prati.

Ili, recimo, kod izvođenja radova zaključuje se ugovor na određenu vrijednost, a potom se zaključuju aneksi na ugovora koji dovode do značajnog odstupanja od ugovorene vrijednosti nabavke.

Zabilježen je i slučaj gdje u toku revizije ugovorni organ čak prezentira podatke da različite marke robe, koja je predmet nabavke, mogu ispunjavati uvjete iz tenderske dokumentacije, a nakon komparacije predočenih podataka i uvjeta iz tenderske dokumentacije, revizori utvrđuju da samo jedna marka robe zaista ispunjava uvjete iz tenderske dokumentacije i sl.

Prije nego što Vam zahvalimo na saradnji i želji da i na ovaj način doprinesete boljoj praksi, molimo Vas da nam predočite aktuelne radnje Ureda za reviziju institucija BiH, s akcentom na javne nabavke?

Kao što sam već spomenuo, finansijska revizija proces javnih nabavki ima u kontinuitetu kao segment svoga rada. Nedavno su objavljeni izvještaji finansijske revizije za 2018. godinu i dostupni su javnosti na našoj internet-stranici www.revizija.gov.ba.

Ured za reviziju u ovoj godini ima obavezu da izvrši reviziju Izvještaja o izvršenju budžeta institucija BiH za 2018. godinu, kada će biti sačinjeni i glavni (najvažniji) nalazi i preporuke revizije za 2018. godinu, u kojima će na jedan sveobuhvatan način biti obrađeno i pitanje javnih nabavki u institucijama BiH za 2018. godinu.

Prethodna finansijska revizija za 2019. godinu je planirana za početak oktobra 2019. u svim institucijama BiH, kada ćemo moći sagledati poduzete aktivnosti na realizaciji preporuka iz izvještaja za 2018. godinu te provedene postupke javnih nabavki za protekli dio 2019. godine.

U periodu do početka novog ciklusa revizije vrši se unaprijeđenje metodologije rada u reviziji, a time i u reviziji javnih nabavki. U pogledu revizije učinka, u toku je projekt (revizija) koji je vezan za sistem pravne zaštite u javnim nabavkama u BiH, čije okončanje se planira do kraja godine.

Naša uloga u borbi protiv korupcije i koluzije

Ured za reviziju institucija BiH uključen je u borbu protiv korupcije i koluzije u javnim nabavkama. Je li osjetan napredak sistemskog suzbijanja nekih od najvećih kočnica i problema u procesu potrošnje javnog novca? 

Interes revizije za javne nabavke postoji, prije svega, zbog visoko procijenjenog rizika nastanka greške vezane za usklađenost. Jedan od osnovnih faktora koji generira visok rizik u procesu javnih nabavki je činjenica da se u postupku javne nabavke sučeljavaju javni i privatni interesi, što je uzrok za pojavu korupcije i koluzije.

Naša uloga je svakako značajna. Ured za reviziju institucija BiH, a generalno revizija javnog sektora objelodanjivanjem informacija, nalaza i preporuka o postupanju institucija javnog sektora, obavještava parlamente, relevantne institucije za provedbu zakona. U konačnici, obavještava javnost o uočenim pojavama i nepravilnostima koje su utvrđene u javnim nabavkama.

Također, klijentu revizije se ukazuje na rizike od korupcije i koluzije u javnim nabavkama i rizike na koje treba obratiti posebnu pažnju.

Naš doprinos u datom segmentu je izražen i kroz učešće predstavnika Ureda za reviziju na edukacijama iz oblasti javnih nabavki. Jedna od pojava (koja je zakonom dopuštena), a koja je interesantna s aspekta borbe protiv korupcije i koluzije u javnim nabavkama je značajan procent javnih nabavki koje se okončavaju samo s jednom dostavljenom ponudom.

To je posebno interesantno za postupke u kojima postoji konkurencija na tržištu za konkretni predmet nabavke, pri čemu u takvim postupcima izostaje podnošenje žalbi na tendersku dokumentaciju. U takvim okolnostima i e-Aukcija, koja će uskoro biti obavezna za sve postupke nabavki, gubi smisao.

Mogu reći da osjetniji napredak u borbi protiv korupcije i koluzije u javnim nabavkama nije moguć bez zajedničkog djelovanja svih sudionika u sistemu javnih nabavki u BiH, svako iz domena svoje nadležnosti.