INTERVJU / Milica Pranjić: Žalba je pravna prepreka samovolji

Pogrešno je predstavljeno to da žalba stvara sukobe između ugovornih organa i ponuđača ili da ulaganje tužbe Sudu znači zamjeranje UO ili ponuđača sa URŽ-om, upravo suprotno, tvrdi Milica  Pranjić koja ističe i da je došlo do porasta broja upravnih sporova pred Sudom BiH, a koji se odnose na javne nabavke 

 

Razgovarala: Azra Islamagić-Mulahmetović

(časopis “Javne nabavke”, feb. 2019)

 

Prema Zakonu o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine, svi privredni subjekti koji imaju ili su imali interes u predmetnom postupku javne nabavke, a koji smatraju da je prouzrokovana ili je mogla biti prouzrokovana šteta zbog postupanja ugovornog organa protivno odredbama ZJN ili podzakonskih akata, mogu podnijeti žalba ugovornom organu. Mogućnost pravne zaštite kreće se u institucionalnom okviru ugovorni organ – Ured za razmatranje žalbi – Sud BiH, i u pravnom okviru kroz ZJN, Zakon o upravnom postupku (ZUP) te Zakon o upravnom sporu (ZUS).

Dakle, žalba predstavlja najvažniji pravni instrument zaštite prava i interesa privrednih subjekata u postupcima javne nabavke, a ugovorni organ je dužan blagovremenu i dopuštenu žalbu proslijediti Uredu za razmatranje žalbi (URŽ).

Važno je naglasiti da ugovorni organ, prilikom razmatranja žalbe, postojeću odluku ili rješenje može staviti van snage, zamijeniti je drugom odlukom ili rješenjem, ili čak poništiti postupak javne nabavke.

 

Struktura Suda BiH

Rokovi za izjavljivanje žalbi jasno su definirani Zakonom, o čemu je više govora bilo u časopisu „Javne nabavke“. U slučaju da ugovorni organ i učesnici u postupku  argumentirano sumnjaju u odluku URŽ-a, u roku od 30 dana od prijema odluke protiv donesene odluke može se pokrenuti upravni spor pred Sudom Bosne i Hercegovine. Pravo na pokretanje upravnog spora propisano je članom 115. Zakona o javnim nabavkama, a upravni spor se pokreće i vodi prema odredbama Zakona o upravnim sporovima BiH.

Nadležnosti, organizacija i struktura Suda BiH regulirani su Zakonom o Sudu Bosne i Hercegovine, prema kojem je Upravno odjeljenje Suda nadležno da odlučuje po tužbama protiv konačnih upravnih akata, institucija BiH i njenih organa, javnih agencija, javnih korporacija.

Naša sagovornica Milica Pranjić, pravna savjetnica za upravne sporove Suda BiH, podsjeća na to da će se za pitanja o postupku u upravnim sporovima koja nisu regulirana ovim zakonom, primjenjivati odgovarajuće odredbe Zakona kojima je uređen parnični postupak. Napominje da je upravnosudski nadzor uprave jedan od najsnažnijih mehanizama zaštite prava i pravnih interesa građana i društvenih subjekata povrijeđenih odlukama i drugim postupanjem javnopravnih tijela, dok se ustavna garancija sudskog nadzora zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti, provodi ponajprije upravnim sporom.

 

• Više od 12 godina zaposleni ste u Sudu BiH i dugi niz godina bavite se javnim nabavkama kroz upravne sporove koji se odnose na javne nabavke. Također, nerijetko ste angažirani u komisijama za javne nabavke. S druge strane, prepoznat će Vas i učesnici seminara koji su imali priliku slušati Vaša izuzetna predavanja. Naše je zadovoljstvo da ste svojim znanjem i iskustvom doprinijeli kvaliteti seminara održanih u organizaciji ZAMM media CONSULTING-a polovinom decembra 2018. godine u Dubrovniku i krajem januara 2019. u Sarajevu. Dakle, pred nama je mnogo tema, no krenimo redom. Volite istaći da je žalba primarni pravni lijek?

 

VEZANI ČLANCI http://SEMINAR “Elektronske ponude u postupcima javnih nabavki” – 16.-18. maj u Neumu

 

 – Žalba predstavlja najvažniji pravni instrument zaštite prava i interesa privrednih subjekata u postupcima javne nabavke i u vezi s tim prepreka je samovolji i zloupotrebi javne vlasti u domeni javne nabavke. Rješavajući po žalbi URŽ cijeni pravilnost provedenog postupka koji je prethodio donošenju odluke ugovornog organa, radnje, propuštanja radnje ili postupka, pri čemu URŽ ispituje zakonitost pobijane odluke, radnje, propuštanja radnje i postupka u cijelosti, a posebno u dijelovima na koje se žalba odnosi.

Dakle, žalba je jedini redovni pravni lijek, dopuštena je u svim vrstama postupaka propisanim Zakonom o javnim nabavkama, nezavisno od vrijednosti nabavke, osim u postupku direktnog sporazuma. Također, dopuštena je u svim fazama postupka i ima suspenzivno dejstvo.

 

• Šta se sve žalbom postiže?

  – Žalbom se postiže da u postupku javne nabavke nezavisno državno tijelo odlučuje o zakonitosti odluke, radnje, propuštanja ili postupka ugovornog organa, što je veće jamstvo za osiguranje zakonitosti rada ugovornog organa. Ispituje se formalna i materijalna zakonitost donesene odluke, što znači da se zakonitost ocjenjuje s gledišta pravilnosti postupanja prema pravilima postupka i s gledišta pravilnosti primjene materijalnih propisa. Nadalje, osigurava se jača zaštita prava i pravnih interesa ponuđača, kao i jača zaštita javnog interesa.

Donošenjem rješenja URŽ-a okončava se, u pravilu, rješavanje upravne stvari u upravnom postupku i veoma bitno je naglasiti da je pravilno korištenje žalbe, osim u postupku pred URŽ-om, posebno važno i pri korištenju sudske zaštite u upravnom sporu. Naime, u žalbenom bi se postupku, kao vremenski primarnom, trebao ukloniti veći broj grešaka te bi tako nerijetko otpadala potreba za sudskom intervencijom.

 

• U tom slijedu javljaju se problemi, kakvi su oni najčešće?

– Ovlasti i moguća intervencija ugovornog organa povodom žalbe ima značaj korigirajućeg rada u istoj stvari. Ugovorni organ može o žalbi meritorno odlučiti pa se kaže da žalba može privremeno imati remonstrativni karakter (iznimka od devolucije).  Razlozi takvog ovlaštenja ugovornog organa u tome su da ugovorni organ može ispraviti vlastitu grešku, a da stranka ne izgubi pravnu zaštitu, te u ostvarenju načela ekonomičnosti, ekspeditivnosti i racionalnosti postupka.

Ugovorni organ je najpotpunije upoznat s predmetnom stvari o kojoj je donio odluku te on najbrže i najefikasnije može otkloniti učinjene propuste, i to kako one na koje je u žalbi ukazano tako i one koje je sam naknadno primijetio. Radnje koje provodi ugovorni organ  u protivnom mora provesti URŽ, pa se postupak odugovlači i stvaraju se nepotrebni troškovi, a ugovorni organ može postupak provesti brže i jeftinije. S druge strane, ugovornom organu nedostaje objektivnost i nepristranost, a i zbog roka koji mu je ostavljen za poduzimanje određenih radnji po žalbi (pet dana od primitka žalbe), rijetko će zauzeti drukčiji stav.

Obostrani interes

 

• Ovdje se dotičemo pitanja zamjene odluke kojom se pobija žalba. Šta se u praksi događa u vezi s tim pitanjem?

  – Mogućnost zamjene odluke ugovornog organa u povodu žalbe od samog Ugovornog organa učinkovit je, brz i ekonomičan način da se izmijeni nepravilna odluka, što je u interesu i ugovornog organa i ponuđača. Stoga je, slijedeći logiku ZUP-a, ugovornom organu prepušteno prema slobodnoj ocjeni odlučiti hoće li u određenim slučajevima zamijeniti svoju odluku ili će žalbu sa spisom predmeta uputiti na rješavanje URŽ-u.

Zakonska formulacija da se može postojeća odluka staviti izvan snage i zamijeniti drugom odlukom govori o tome da je zamjena ranije odluke odabir ugovornog organa. Dakle, može, ali ne mora. Ugovorni organ treba zamijeniti svoju odluku samo u slučaju kad je ona nesumnjivo pogrešna. Uvjet za zamjenu odluke trebao bi biti da je žalba opravdana, što znači da se ranija odluka može mijenjati samo povodom i u granicama žalbe, i to žalbe u cijelosti, jer bi samo djelimično uvažavanje žalbe izazvalo novu žalbu, što je protivno načelu racionalnosti postupka.

Ostaje otvoreno pitanje zbog čega ovaj institut smatramo podnormiranim, može li se postupak javne nabavke po žalbi iznova provesti i s kakvim rezultatom, tj. može li se ovo ovlaštenje ugovornog organa tumačiti tako da će ugovorni organ, naprimjer, zamijeniti svoju odluku novom odlukom o odabiru drugog ponuđača.

 

VEZANI ČLANCI Supsidijarna primjena Zakona o upravnom postupku u pravnoj zaštiti

 

Osim toga, treba istaknuti činjenicu da je zamjena odluke, prema pravilima upravnog postupka, moguća samo u jednostranačkim stvarima, ali ne i u višestranačkim, kako je to slučaj u postupku javne nabavke, jer kad je riječ o javnoj nabavi, takvom novom odlukom diralo bi se u prava koja su ranijom odlukom priznata nekom drugom ponuđaču.

Nadalje, nije jasno koje radnje ugovorni organ treba poduzeti da bi mogao zamijeniti raniju odluku (npr., zbog potrebe upotpunjavanja postupka) i koji su to uvjeti temeljem kojih se ranija odluka može staviti izvan snage. Navedeni razlozi upućuju na zaključak da se radi o previdima, a koje je svakako trebalo imati u vidu kod izrade novog ZJN.

 

• A, kada je riječ o poništavanju postupka javne nabavke?

– Jedna je od ovlasti ugovornog organa povodom izjavljene žalbe i poništavanje postupka javne nabavke. Međutim, treba voditi računa o tome da se ugovorni organ ovom ovlasti ne koristi na način koji bi bio protivan postupku javne nabavke. Smatram da ugovorni organ ovo ovlaštenje može koristiti, naprimjer, u slučaju ako propusti poništiti postupak javne nabavke prema čl. 69. stav 2. ZJN.

 

• Postavlja se pitanje da li razlozi za poništenje mogu biti povrede odredaba ZJN (pobrojane u čl. 103. ZJN)?

– Upravo tako. Pobrojavajući bitne povrede zakonodavac upućuje na to da se radi o greškama za koje je predviđena obavezna reakcija ugovornog organa da poništi postupak javne nabavke. Korištenje ovlaštenjem za poništenje postupka javne nabavke od strane ugovornog organa može dovesti do široke upotrebe ovog ovlaštenja (poništenja javne nabavke), a zatim i neprovjerljivosti takve odluke o poništenju.

Naime, iako se protiv nove odluke o poništenju javne nabavke može uložiti žalba, URŽ nije ovlašten kontrolirati činjenično i pravno stanje koje je bilo predmetom prethodne žalbe u istom postupku javne nabavke.

Krajnji rezultat ovakve regulacije jeste neprovjerljivost odluke, odnosno postupanja ugovornog organ izraženog odlukom o poništavanju nabavke, a upravo ta neprovjerljivost odluke ugovornog organa može biti nedostatak postupka pravne zaštite sudionika javne nabavke.

Takva praksa protivna je načelu efikasnosti i načelu ekonomičnosti postupka. Štetnost takvog postupanja očita je kako za stranku tako i za javni interes, a ima i negativnog odraza i na stanje zakonitosti i pravne sigurnosti.

 

• Dešava se i da se rješenja URŽ-a i Suda BiH ne podudaraju. Vi upravo učestvujete u odlukama Suda BiH?

  – Teško je govoriti generalno o predmetima-spisima, jer je svaki predmet sam za sebe i cijeni se prema podacima u spisu. Generalno, sudska praksa u upravnim sporovima kod ispitivanja zakonitosti upravnog akata ispituje da li je tuženi organ postupio u skladu sa svojim ovlaštenjima, da li je iskoristio ovlasti propisane zakonom, a koje se odnose na obavezu da odgovori na sve žalbene navode i pravilno utvrdi činjenice i dokaze, da li je bilo pogrešne primjene materijalnog prava ili određenih povreda postupka.

 

• Mišljenja ste da je sistemsko rješavanje „jedini‟ efikasan put?

– Sistem funkcionira kao jedna cjelina i ako bilo koja karika sistema zakaže, on gubi svoju cjelovitost i otvara se mogućnost njegovog narušavanja.

Hitni upravni sporovi

 

• Vratimo se pitanjima koja se direktno tiču Suda BiH. Koliko je predmeta, a koji se tiču javnih nabavki, riješeno u okviru ove institucije u protekloj godini, može li se govoriti o određenoj statistici, odnosno da li postoji tendencija rasta pokrenutih parnica?

  – Pred sudom BiH primjetan je porast broja upravnih sporova koji se odnose na javne nabavke te je Sud u rješavanju ekspeditivan kada se uzme u obzir da je dužina trajanja postupka pred ovim sudom kraća od jedne godine, a prosjek trajanja predmeta pred sudovima je tri godine. Ono što je potrebno istaći jeste da je Sud BiH nadležan za upravne sporove protiv svih akata institucija BiH, pa se tako pred Sudom pojavljuje i preko trideset različitih pravnih osnova za pokretanje upravnog spora.

Sud je dužan da se pridržava pravila VSTV-a, da se predmeti rade prema starosti inicijalnog akta, pored navedenoga, imajući u vidu povećan priliv predmeta. Predsjednik Suda je donio privremene mjere rješavanja predmeta na upravnom odjeljenju, kojim je povećana mjesečna norma predmeta  – broj riješenih predmeta, a sve u cilju da se skrati dužina trajanja postupka i da sve stranke koje traže pravnu zaštitu pred sudom svoja prava mogu ostvariti u kraćem roku.

 

• Interesantno je da je sve više predmeta koje pokreću upravo ugovorni organi?

  – Aktuelni ZJN je ugovornim organima dao status stranke, što je u prethodnim zakonima bilo sporno s aspekta toga da li ugovorni organ kao prvostepeni organ ima status stranke? Međutim, aktuelni zakon, prepoznavši da ugovorni organ u postupcima javne nabavke mora imati status stranke i mogućnost da osporava odluke URŽ-a, to izričito i propisuje. Kako je, generalno gledajući, cijeli postupak javne nabavke sažet u postupanju ugovornih organa koji i provode postupak i bave se najsloženijim stvarima, to je nesporno da u postupku pravne zaštite isto tako moraju imati aktivnu ulogu radi utvrđivanja ispravnog postupanja za ubuduće.

Nesporno je da ugovorni organi, ponuđači, URŽ, pa i Sud mogu imati različito pravno shvatanje o nekoj pravnoj stvari iz određenog postupka javne nabavke, pa je i važno da se preispita kako odluka ugovornog organa tako i odluka URŽ i Suda, upravo da bi se znalo koje je postupanje najispravnije.

Pogrešno je predstavljeno to da ulaganje žalbe stvara sukobe između ugovornih organa i ponuđača ili da ulaganje tužbe Sudu znači zamjeranje ugovornog organa ili ponuđača sa URŽ-om. Upravo suprotno, cilj i smisao pravne zaštite i jeste u tome da ako imate sumnju u ispravnost određene odluke, imate način i mogućnost osporavanja iste.

 

• Pred Vama su svakodnevno više ili manje složeni predmeti i svaki od njih zahtijeva maksimalnu posvećenost. S druge strane, pokretači postupka pred Sudom BiH u stalnoj su bojazni od dužine trajanja njegovog rješavanja. Molim Vas, osvrnite se na to?

 – Zakon propisuje da su upravni sporovi pokrenuti u vezi s postupkom javnih nabavki po svojoj prirodi hitni, međutim, i svi drugi lex specialisi tretiraju svoje postupke kao hitne, pa ako se ima u vidu da se predmeti uzimaju po starosti inicijalnog akta, to predmeti dolaze na red po navedenom pravilu. Prijedlog izmjena i dopuna ZJN uvodi vremensko ograničenje postupanja po tužbi u roku od 60 dana, što će u praksi stvoriti situaciju da će zbog ovog vremenskog ograničenja postupanja po tužbi predmeti javnih nabavki imati prioritet u odnosu na druge.

 

• Također, rješavanje sporova i budžetska godina za ugovorne organe prava su noćna mora?

 – Pa ima smisla da postoji bojazan kada se pokrene upravni spor jer isti neće biti okončan do isteka budžetske godine. Međutim, upravo i jeste u postupku javne nabavke primat na žalbi kao primarnom pravnom lijeku, koji je brži i trebao bi efikasnije otklanjati nezakonitosti. Nadalje, tužba ne odgađa izvršenje končanog upravnog akta, tako da se, generalno, ne zaustavlja tok postupka podnošenjem tužbe.

 

• Kada određeni predmet postaje pravno bespredmetan i šta se nakon toga dešava?

 – U biti, predmet nikada ne postaje pravno bespredmetan, ovdje ste možda mislili na institut odlaganja izvršenja konkretnog upravnog akta koji, postavljen na sadašnji način, zakonskim rješenjem ne daje efikasnu zaštitu koja se odnosi na sprečavanje izvršenja eventualno nezakonitog končanog upravnog akata. Naime, član 18. stav 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima BiH – tužba, po pravilu, ne sprečava izvršenje konačnog upravnog akta protiv kojeg je podnesena, ako zakonom nije drukčije određeno.

Član 115. stav 3. i 4.  Zakona o javnim nabavkama kaže: „Ugovorni organ ili učesnik u postupku može podnijeti i zahtjev za odgađanje konačnog rješenja ili zaključka URŽ-a, zajedno s tužbom kojom se pokreće upravni spor u roku iz stava (1) ovog člana.“

Cijeneći javni interes i štetu koju bi odgađanje konačne odluke URŽ-a moglo izazvati, o zahtjevu iz stava (3) ovog člana rješava Sud BiH posebnim rješenjem, kojim odgađa izvršenje konačne odluke URŽ-a na određeno vrijeme ili do donošenja odluke suda po tužbi u upravnom sporu.

Problemi koji se javljaju:

 ** ZJN je nedorečen i u dijelu u kojem predviđa mogućnost odgode postupka po tužbi Sudu BiH. Odredba ZJN da ugovorno tijelo i sudionik u postupku mogu podnijeti zahtjev za odgodom konačnoga rješenja ili zaključka URŽ-a izaziva dvojbu u ispravnost formuliranja samoga zahtjeva i postupka po tom zahtjevu.

** Prije svega, u postupku pred Sudom BiH može se tražiti odgoda izvršenja, a ne nedefinirana odgoda. Osim toga, ne može se tražiti odgoda izvršenja odluke URŽ-a, već odgoda izvršenja odluke ugovornog tijela kao konačnog upravnog akta, budući da konačnost označava pravnu snagu koju upravni akt, u ovom slučaju konačna odluka ugovornoga tijela, ima u trenutku kada se protiv njega više ne može izjaviti žalba.

Ako se i shvati da je zahtjev ZJN u odgodi izvršenja odluke ugovornoga tijela koje je provelo postupak javne nabavke, a ne URŽ-a, kako je to u ZJN navedeno, to ne znači da se može odgoditi i sklopljeni ugovor o javnoj nabavci, jer odgoda izvršenja odluke ugovornog tijela ne znači nužno odgodu sklapanja ugovora.

** S obzirom na to da se upravni spor pokreće u roku od 30 dana od dana zaprimanja odluke URŽ-a, u tom roku ugovor o javnoj nabavci može biti sklopljen, a sigurno je već sklopljen do donošenja rješenja Suda BiH o odgodi. Zbog toga odluka Suda o odgodi u pravilu dolazi sa zakašnjenjem.

** Skraćivanje roka za tužbu u upravnom sporu u odnosu na rok koji određuje ZUS ne znači i dostatno ubrzanje postupka jer, kao što je to istaknuto, a s obzirom na to da odluka ugovornoga tijela postaje izvršna danom uručenja odluke URŽ-a, jasno je da se ugovor može sklopiti i prije podnošenja tužbe i odlučivanja Suda o odgodi izvršenja odluke ugovornog tijela.

** Evidentno je da će se morati razmotriti mogućnost odgađanja izvršenja prije podnošenja tužbe ili razmotriti uvođenje privremenih mjera u skladu s Direktivom 2007/66/EZ, kojom se propisuje da se što je prije moguće, putem postupka rješavanja koje prethodi sklapanju ugovora, započne s privremenim mjerama u cilju ispravljanja navodnog kršenja ili sprečavanja daljnje štete pojedinim zainteresiranim, među koje spadaju mjere odgode ili osiguranja provedbe odgode postupka dodjele javnih ugovora od javnih naručitelja ili provedba bilo koje odluke koju je donio javni naručitelj.

 

Izmjene i dopune ZJN

 

• Javna je tajna da se ugovorni organi redovno suočavaju s određenim brojem stalnih „žalitelja‟ koji, da stvar bude gora, u pravilu svojom ponudom i ne učestvuju u raspisanom tenderu. Kako Vi to komentirate?

 – Nesporno je da se još događaju određeni formalni propusti kod sačinjavanja TD ili kod ocjene ponuda, što pruža mogućnost ponuđačima da se žele na određene sitne formalne propuste, međutim, sadašnji zakon ne predviđa sankcije za ponuđače koji u postupak javne nabavke ulaze s drugim namjerama, a ne s namjerom da aktivno učestvuju kao ponuđači.

Nacrt izmjena i dopuna ZJN upravo je, prepoznajući probleme u praksi kao i praksu zemalja u okruženju da je povećan broj nezakonitog povezivanja ponuđača, propisao, odnosno dopunio član 45. ZJN u smislu uvođenja negativnih referenci, što je u skladu s direktivama EU, te je predviđeno i prekršajno sankcioniranje ponuđača kao i krivično djelo kako za ugovorne organe tako i za ponuđače.

 

• Aktivno ste učestvovali u izradi Nacrta zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim nabavkama BiH. Kada je u pitanju pravni lijek, kakve izmjene se očekuju, odnosno da li Nacrt, u slučaju njegovog usvajanja, rješava najbitnija pitanja u odnosu javni novac – pravna zaštita? 

 – U postupku izrade Nacrta zakona pravosuđe kao stručna zajednica je bilo u statusu posmatrača, što znači da niko od stručne zajednice – pravosuđa nije bio član radne grupe. Pravosuđe je dostavilo nekoliko prijedloga i komentara na predložene izmjene koje je radna grupa razmatrala te je podržalo aktivnosti u vezi s izmjenama i dopunama Zakona učešćem na okruglim stolovima i konferencijama. Podržane su odredbe koje se odnose na krivično djelo i inspekcijski nadzor, smatrajući da se predloženom izmjenom uvodi novo poglavlje i nova nadležnost Agencije za javne nabavke – inspekcijski nadzor. Svrsishodnost istoga ogleda se u činjenici da Agencija koja prati postupke javnih nabavki treba imati mehanizam da otklanja nedostatke koji se utvrde u toku postupka, stoga je i predloženo uvođenje inspekcijskog nadzora.

U odnosu na uvođenje krivičnog djela, predložena izmjena je nastala kao rezultat analize dosadašnje sudske prakse. Krivičnim zakonom BiH nije kao posebno krivično djelo propisano djelo zloupotrebe u postupcima javnih nabavki, krivični postupci koji se vode zbog zloupotreba u postupcima javnih nabavki činjenično se podvode pod opis krivičnog djela zloupotreba položaja i ovlaštenja u vezi s postupcima javnih nabavki.

 

VEZANI ČLANCI Žalba u postupcima javnih nabavki

 

Međutim, navedena inkriminacija je sporna zato što nije precizno određena te obuhvata veoma širok dijapazon ponašanja, svojevrsnu „all inclusive‟ inkriminaciju. Specifičnost u procesuiranju ovih krivičnih djela ogleda se u visokim standardima dokazivanja subjektivnih elemenata krivičnog djela. Kršenje blanketnih propisa nužno je utvrditi i konkretizirati povredu kod oblika izvršenja – dakle, ili prekoračenje ovlasti ili nevršenje dužnosti.

U činjeničnom opisu mora biti navedeno saglasno prema kojem zakonu ili propisu je optuženi bio dužan postupati te treba opisati da li se počinitelj kretao u granicama tzv. diskrecionih ovlasti, ali protivno interesima službe, i s kakvim ciljem. Potrebno je i utvrditi da li je samo kršenje blanketnog propisa po svom značaju i težini krivično djelo ili eventualno predstavlja disciplinski prestup ili prekršaj.

Osiguranje sistemske i cjelovite zaštite razlogom je intervencije da se u materijalni propis, koji se bavi postupkom javnih nabavki, unese opis krivičnih djela te nadležnost za vođenje postupka po tim djelima. Efekt uvođenja ovog krivičnog djela je suzbijanje protivpravnog postupanja u postupcima javnih nabavki i sprečavanje zloupotrebe.

• Velika nada polaže se u formiranje inspektorata i uvođenje krivičnog djela, odnosno definiranje krivičnog djela. Ovo je pitanje za koje se zalažete u zajedničkoj borbi s čelnicima Agencije za javne nabavke BiH i nevladinim sektorom, a koje nastoji dovesti do smanjenja korupcije u procesu javnih nabavki? 

 – Sud osigurava vladavinu prava pa je i nesporna podrška u sistemskom rješavanju i sankcioniranju prekršaja i nezakonitosti. Dosadašnji zakon nije imao adekvatne sankcije niti način otklanjanja nezakonitosti kroz zaštitu javnog interesa. Žalba štiti privatni interes dok inspekcija štiti javni interes i omogućava da se nezakonitosti otklanjaju odmah, a ne da se dozvoli provođenje nezakonitog postupka.

 

– Da li će Nacrt ZIDZJN iskorijeniti sve češće žalbe na tenderske dokumentacije i ugovorne organe od ponuđača koji najčešće ne dostave svoje ponude, a ne učestvuju ni u nabavci određene robe/radova/usluge? 

 – Nije smisao ni cilj zakona da iskorijeni pravnu zaštitu, već upravo da se uspostavi pravilna primjena zakona, a da nepravilna primjena ima adekvatnu sankciju kao i pravnu zaštitu kao temelj sprečavanja nezakonitog postupanja. Broj podnesenih žalbi ili tužbi nije problematičan statistički. Bit je upravo u sadržaju podnesenih žalbi i tužbi, odnosno u tome šta se kroz rješavanje istih može utvrditi, da li zaista postoji neki sistemski problem u primjeni zakona ili se zakon samo ne primjenjuje.

 

• Koje su to izmjene koje imaju utjecaj i na pravnu zaštitu?

– Recimo, omogućit će otklanjanje nezakonitosti u toku postupka do donošenja odluke o izboru te omogućiti adekvatne i primjenjive sankcije – inspekcijski nadzor. Tu je i uvođenje negativnih referenci kroz dopunu člana 45. U jednom dijelu definirane su pojedine odredbe pravne zaštite koje su bile nedovoljno definirane ili je bilo tehničke neispravnosti u istim, definiranje pojedinih rokova za postupanje, a došlo je i do uvođenja KD u lex specialis.