Prirodni i zakonski monopoli

Prirodni i zakonski monopoli

 Zakon o javnim nabavkama (u daljnjem tekstu: Zakon) u članu 10. stav (1) tačka d) navodi da se od primjene Zakona izuzima ugovor o javnoj nabavci prirodnih i zakonskih monopola, a koji može uključiti nabavku vode, električne energije, plina, toplotne energije i drugih usluga, do otvaranja relevantnog tržišta za konkurenciju.

Piše: Admir Ćebić

Iako ova vrsta izuzeća nije predviđena prema direktivama EU, ona je sasvim logična jer se radi o nabavkama za koje ne postoje alternativni dobavljači, odnosno ne postoji konkurencija za pojedine sektore na tržištu Bosne i Hercegovine. Također, za ovu vrstu nabavki već su unaprijed određeni osnovni elementi ugovora (cijena, isporuka, plaćanje), koji su za sve korisnike ili grupe korisnika identični, tako da bi bilo sasvim besmisleno provoditi javnu nabavku. Zakon je, ipak, postavio „vremensko“ ograničenje za ova izuzeća – do otvaranja relevantnog tržišta za konkurenciju. U svakom slučaju, teret odgovornosti za osiguranje dokaza da se radi o monopolu je na ugovornom organu.

 

Definicije

 

Monopol (grč., monos, jedan + polein, prodavati) u ekonomiji se definira kao tržišna situacija gdje postoji samo jedan ponuđač određene vrste robe ili usluge. Osobina monopola je nedostatak tržišne konkurencije za robu ili uslugu koja se nudi i nedostatak supstituta kojim se može trgovati. U ekonomiji se posvećuje značajna pažnja slobodnoj konkurenciji, jer je relativno lako razumjeti tržište na kojem ona vlada.

Međutim, savremena tržišna privreda poznaje i druge oblike konkurencije, gdje se prvenstveno misli na monopolsku. Za čistu monopolsku strukturu tržišta karakteristično je da na strani ponude postoji samo jedan ponuđač – monopolist. Karakteristika monopola je to da može potpuno odrediti cijenu robe koju prodaje, bez obzira na količinu koju nudi.

 Prirodni monopol je takav oblik tržišne imperfekcije (nedovršen, nepotpun, nesavršen) kod kojeg jedan proizvođač može opsluživati cijeli sektor na tržištu s većom efikasnošću nego veći broj konkurentnih proizvođača. Javlja se kad tehnologija proizvodnje uzrokuje visoke fiksne troškove, dok se dugoročni ukupni prosječni trošak smanjuje paralelno s povećanjem obima proizvodnje, pa tada takav sektor ima stalno rastuće prinose na obim. Kako raste proizvodnja, preduzeće može naplaćivati sve niže cijene i pritom nastaviti ostvarivati prihod. Iz tih je razloga koegzistencija više preduzeća nemoguća. Tehnološki napredak može ukloniti postojanje prirodnog monopola (npr. telekomunikacije). Primjer prirodnog monopola je nabavka plina, vode, toplotne energije i sl.

Zakonski monopol je situacija kada država „stavi“ monopol na proizvodnju i prodaju određenih predmeta nabavke, odnosno nekom subjektu zakonom dâ monopol koji, opet zakonom, može „oduzeti“ ili „prebaciti” na drugi subjekt. Primjer zakonskog monopola je „Službeni glasnik BiH‟, službene novine.

 

Vrste nabavki

 

Posmatrajući nabavke generalno, može se zaključiti da postoje tri vrste nabavki, i to:

• Nabavke koje nisu izuzete od primjene Zakona, pri čemu je ugovorni organ obavezan primijeniti odgovarajući postupak javne nabavke i odabrati najpovoljnijeg ponuđača koji je privredni subjekt po definiciji iz člana 2. Zakona. Odnosi se na sve robe, usluge i radove koji su predmet Zakona.
• Nabavke koje su izuzete od primjene Zakona, pri čemu se nabavka realizira bez primjene Zakona i vrši se odabir ponuđača koji je privredni subjekt po definiciji iz člana 2. Zakona ili onoga koji nije privredni subjekt po definiciji iz člana 2. Zakona (fizičko lice koje nije ponuđač – osoba imenom i prezimenom, kod, naprimjer, kupovine ili iznajmljivanja nekretnine). Kao primjer izuzeća od primjene Zakona s aspekta prirodnih i zakonskih monopola, osim navedenih, može se navesti i nabavka rezerviranih poštanskih usluga, odvoza smeća, putarine i sl.
• Nabavke koje nisu izuzete od primjene Zakona, ali po prirodi nisu javne nabavke, pri čemu se nabavka realizira bez primjene Zakona i vrši se odabir ponuđača koji nije privredni subjekt po definiciji iz člana 2. Zakona. Kao primjer se mogu navesti izdavanje urbanističke saglasnosti ili građevinske dozvole od nadležnog organa, registracija vozila koju vrše nadležna ministarstva unutrašnjih poslova, plaćanja drugih naknada/taksi u upravnim postupcima i sl.

Zaključak

 

Kao što je i u prethodnim izdanjima časopisa navedeno, sistem javnih nabavki u Bosni i Hercegovini je strogo decentralizirani sistem, što znači da odgovornost za trošenje povjerenih mu javnih sredstava snosi svaki ugovorni organ ponaosob. Ovo je bitno i u kontekstu osiguranja dokaza o ispunjenosti uvjeta za primjenu izuzeća od primjene Zakona (pa tako i po pitanju prirodnih i zakonskih monopola).

Međutim, ugovorni organi se ne trebaju „opterećivati‟ i tražiti razliku između prirodnih i zakonskih monopola, jer obje vrste monopola Zakon tretira na isti način. Važno je sagledati činjenice i utvrditi stvarno stanje te donijeti adekvatnu odluku.