Zakon o javnim nabavkama u svjetlu direktiva Evropske unije/EU direktive

Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 16. juna 2008. godine, Bosna i Hercegovina prvi je put uspostavila formalni, ugovorni odnos s Evropskom unijom (tada Evropskom zajednicom). Njegovim potpisivanjem, BiH se obavezala da će postepeno, u prijelaznom periodu od šest godina od stupanja na snagu SSP-a, uskladiti svoje zakonodavstvo s EU direktivama, odnosno pravnom tečevinom Evropske unije (acquis). Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju je stupio na snagu tek 1. juna 2015. godine. Opći rok za usklađivanje jeste 1. juni 2021. godine, međutim, u oblasti javnih nabavki taj rok je kraći, pa je u tom smislu, na osnovu člana 74. SSP-a, BiH u obavezi da do 1. juna 2020. godine uskladi zakonodavstvo u oblasti javnih nabavki s acquisem.

Piše: Amira Lazović (časopis “Javne nabavke”, maj 2019.)

Imajući u vidu potpisivanje Sporazuma i obavezu usklađivanja nacionalnog zakonodavstva sa acqisem, BiH je 2014. godine usvojila novi Zakon o javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“, broj 39/14) koji je djelimično preuzeo odredbe sljedećih pravnih propisa Evropske unije:

Direktiva 2004/18/EZEvropskogparlamentaiVijećaodmarta 2004. ousklađivanjupostupakazasklapanjeugovoraojavnimradovima, ugovoraojavnimnabavkamarobeteugovoraojavnimuslugama (Directive 2004/18/EC of the European Parliament and of the Council of 31 March 2004 on the coordination of procedures for the award of public works contracts, public supply contracts and public service contracts),
Direktiva 2004/17/EZEvropskogparlamentaiVijećaodmarta 2004. ousklađivanjupostupakanabavkisubjekatakojidjelujuusektoruvodoprivrede, energetskomiprometnomsektorutesektorupoštanskihusluga (Directive 2004/17/EC of the European Parliament and of the Council of 31 March 2004 coordinating the procurement procedures of entities operating in the water, energy, transport and postal services sectors),
Direktiva Vijeća 92/13/EEZ od 25. februara 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa o primjeni pravila Zajednice u postupcima nabavke subjekata koji djeluju u sektoru vodoprivrede, energetskom, prometnom i telekomunikacijskom sektoru (Council Directive 92/13/EEC of 25 February 1992 coordinating the laws, regulations and administrative provisions relating to the application of Community rules on the procurement procedures of entities operating in the water, energy, transport and telecommunications sectors),
Direktiva Vijeća 89/665/EEZ od 21. decembra 1989.o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na primjenu postupaka kontrole na sklapanje ugovora o javnoj nabavci robe i javnim radovima (Council Directive 89/665/EEC of 21 December 1989 on the coordination of the laws, regulations and administrative provisions relating to the application of review procedures to the award of public supply and public works contracts) i
Direktiva 2007/66/EZ Evropskog parlamenta i Vijeća od decembra 2007. o izmjeni direktiva Vijeća 89/665/EEZ i 92/13/EEZ u vezi s poboljšanjem učinkovitosti postupaka pravne zaštite koji se odnose na sklapanje ugovora o javnim nabavkama (Directive 2007/66/EC of the European Parliament and of the Council of 11 December 2007 amending Council Directives 89/665/EEC and 92/13/EEC with regard to improving the effectiveness of review procedures concerning the award of public contracts).

Novi zakon je u velikoj mjeri preuzeo odredbe navedenih direktiva Evropske unije, dok su određene odredbe preuzete kroz odgovarajuće podzakonske akte.

Međutim, u 2014. godini, kada je usvojen Zakon o javnim nabavkama u BiH koji je usklađivan s direktivama Evropske unije iz 2004. godine, institucije Evropske unije su usvojile novi set direktiva kojim su stavljene van snage direktive iz 2004. godine. Državama članicama je ostavljen rok do 18. aprila 2016. godine da transponiraju predmetne direktive u nacionalno zakonodavstvo.

Shodno navedenome, BiH je u obavezi da uskladi svoje zakonodavstvo u oblasti javnih nabavki s direktivama Evropske unije iz 2014. godine.

ZJN i direktive Evropske unije iz 2004. godine

Proces usvajanja direktiva iz 2004. godine u Evropskoj uniji je bio prilično dug i trajao je skoro četiri godine. Određene procedure javnih nabavki su bile regulirane u određenoj mjeri već 1970-ih godina, a direktive iz 2004. godine su praktično konsolidirale i dopunile postojeći pravni okvir.

U skladu s ciljevima, izmjene koje su izvršene ovim direktivama mogu se podijeliti u tri skupine, kako slijedi:

Izmjene u cilju simplifikacije i jasnoće. Ovdje se naročito misli na tri direktive javnog sektora: radove, robe i usluge te na unošenje određenih odredaba koje se odnose na praksu Suda Evropske unije.

Dopune u cilju pružanja povećane fleksibilnosti državama članicama. Ove dopune se ogledaju u novim odredbama o okvirnim sporazumima u Direktivi 2004/18/EZ, odnose se na novi postupak takmičarskog dijaloga u Direktivi 2004/18/EZ, odredbe za poticanje i olakšanje elektronskih nabavki, uključujući i elektronsku aukciju, te izuzeća od primjene Direktive 2004/17/EZ za učesnike i djelatnosti na konkurentnim tržištima.

Druge dopune koje se odnose na povećanje transparentnosti (npr. značaj ili redoslijed kriterija za sklapanje ugovora prema važnosti ili izmjene u pravilima specifikacije na način da se uključi obavezno upućivanje na evropske standarde).

Neke od odredaba simplifikacije i jasnoće

Usvajanje Direktive 2004/18/EZ Evropskog parlamenta i Vijeća od 31. marta 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnim nabavkama robe te ugovora o javnim uslugama predstavlja konsolidaciju prethodne tri direktive (direktive 93/37, 93/36 i 92/50 – robe, radove i usluge) u jednu.

Razlike

Jednu od odredaba simplifikacije predstavlja uklanjanje određenih neujednačenih razlika između ugovora o radovima, robama i uslugama, kao što je, naprimjer, proširenje osnova za primjenu pregovaračkog postupka s prethodnom objavom obavještenja kod ukupnog određivanja cijene na ugovore o uslugama. Navedeno je utvrđeno u članu 30. stav 1. tačka b) Direktive 2004/18/EZ – Slučajevi koji opravdavaju upotrebu pregovaračkog postupka s prethodnom objavom poziva na nadmetanje – koji propisuje sljedeće:

„Ugovorni organi mogu sklopiti svoje ugovore o javnoj nabavi u pregovaračkom postupku, nakon objave poziva na nadmetanje, u sljedećim slučajevima: (…) (b) u iznimnim slučajevima kada priroda radova, robe ili usluga ili rizika koji su uz njih vezani ne omogućuju prethodno cjelovito određivanje cijene.‟

Citirana odredba direktive je u potpunosti preuzeta u član 20. stav (1) tačka b) Zakona o javnim nabavkama – Uvjeti za primjenu pregovaračkog postupka s objavom obavještenja – koji utvrđuje sljedeće: „(1) Ugovor o javnoj nabavci roba, usluga ili radova može se dodijeliti u pregovaračkom postupku javne nabavke s objavom obavještenja: … (b) u izuzetnim slučajevima, kada zbog prirode robe, usluga ili radova ili zbog rizika povezanih s izvršavanjem predmeta nabavke nije moguće prethodno određivanje ukupne cijene.‟

Ipak, određene razlike i dalje ostaju u direktivama iz 2004. godine, kao što je primjena pregovaračkog postupka s objavom obavještenja za ugovore koji se odnose na istraživanje i razvoj utvrđene u članu 30. stav (1) tačka d) Direktive 2004/18/EZ koji utvrđuje sljedeće:

„Ugovorni organi mogu sklopiti svoje ugovore o javnim nabavkama u pregovaračkom postupku, nakon objave poziva na nadmetanje, u sljedećim slučajevima: (…) (d) u vezi s ugovorima o javnim radovima, za radove koji se izvršavaju isključivo za potrebe istraživanja, ispitivanja, razvoja i ne s ciljem stjecanja profita ili povrata troškova istraživanja i razvoja.‟ Ova odredba direktive je, također, u potpunosti preuzeta u član 20. stav (3) Zakona o javnim nabavkama.

Shodno navedenome, može se konstatirati da je, ipak, „nepravedno u ovom pogledu drugačije tretirati ugovore o radovima, robama i uslugama, ali ta anomalija nije ispravljena u „konsolidiranoj‟ Direktivi o javnom sektoru iz 2004. godine“ (EU Public procurement law: an introduction, Sue Arrowsmith, str. 197).

Redoslijed odredaba

Simplifikacija se ogleda u izmjeni redoslijeda navođenja odredaba direktive kako bi iste bile navedene u skladu s postupkom dodjele. Može se konstatirati da Zakon o javnim nabavkama slijedi istu logiku.

Vrijednosni razredi

Dodatno pojednostavljenje odredaba direktiva ogleda se u pojednostavljenju vrijednosnih razreda za primjenu direktiva, navodeći sve vrijednosne razrede u eurima, i smanjenju broja različitih vrijednosnih razreda (član 7. Direktive 2004/18/EZ i član 16. Direktive 2004/17/EZ). Države članice moraju primijeniti odredbe direktiva, tj. nacionalnih propisa kojim su preuzete odredbe direktiva ako je predmet nabavke iznad vrijednosnog razreda utvrđenog u direktivama.

Međutim, to ipak ne znači da države članice mogu provoditi postupke javnih nabavki ispod vrijednosnih razreda bez poštivanja određenih propisa i načela sadržanih u acquisu. U tom smislu, neophodno je poštivanje odredaba Ugovora o funkcioniranju Evropske unije (UFEU), a posebno načela jednakog postupanja i nediskriminacije po osnovu državljanstva, zatim obaveza transparentnosti pod uvjetom da ugovor ima određeni prekogranični interes za kompanije iz drugih država članica (vidi, naprimjer, slučajeve Suda EU: C- 507/03 Komisija protiv Irske; C-507/03-An Post).

Dodatno, Evropska komisija je donijela i Interpretativnu komunikaciju Komisije br. 2006/C 179/2 o Pravu Zajednice koje se primjenjuje na sklapanja ugovora koji nisu ili nisu u potpunosti obuhvaćeni odredbama direktiva o javnoj nabavi. U istoj je utvrđena obaveza poštivanja odredaba UFEU za ugovore ispod vrijednosnog razreda, kao i za ugovore o uslugama utvrđene u Aneksu II B Direktive 2004/18/EZ i Aneksu XVII B Direktive 2004/17/EZ. U istoj je konstatirano da je Sud EU potvrdio da se pravila i načela UFEU primjenjuju i na ugovore koji izlaze iz područja primjene direktiva.

U skladu s tačkama 1.1. i 1.2. Interpretativne komunikacije, ugovorni organi iz država članica moraju postupati u skladu s pravilima i načelima UFEU kad god sklapaju javne ugovore koji su obuhvaćeni područjem primjene Ugovora. Ta načela uključuju slobodu kretanja roba (član 34. UFEU), pravo poslovnog nastana (član 49. UFEU), slobodu pružanja usluga (član 56. UFEU), nediskriminaciju i jednako postupanje, transparentnost, proporcionalnost i uzajamno priznavanje.

Odredbe direktiva koje se odnose na vrijednosne razrede su preuzete Zakonom o javnim nabavkama određenom prilagodbom domaćem pravnom sistemu, u skladu s razvojem nacionalnog tržišta i objektivnim pravnim i ekonomskim mogućnostima preuzimanja navedenih odredaba u državi koja još nije članica Evropske unije.

Common procurement vocabulary (CPV)

Uvođenje reference u svim slučajevima u posebnu nomenklaturu EU za javne nabavke – Zajednički rječnik javne nabavke (Common Procurement Vocabulary CPV) – kako bi se opisalo koji su ugovori obuhvaćeni ili isključeni različitim odredbama, također predstavlja odredbu jasnoće, ali i važan alat u cilju efikasnog oglašavanja. Razlozi uvođenja navedenih odredaba su vidljivi i iz tačke 36. Preambule Direktive 2004/18/EZ koja propisuje sljedeće:

„Kako bi se osigurao razvoj učinkovite tržišne konkurencije na polju ugovora o javnim nabavkama, nužno je da pozivi na nadmetanje koje sastavljaju ugovorni organi država članica budu oglašeni u čitavoj Zajednici. Informacije sadržane u ovim pozivima moraju omogućiti privrednim subjektima u Zajednici da odrede jesu li predloženi ugovori za njih zanimljivi. U tu svrhu, prikladno je dati im adekvatne informacije o predmetu ugovora i uvjetima koji su mu priključeni. Stoga bi trebalo osigurati poboljšanu vidljivost za javne objave pomoću odgovarajućih sredstava, kao što su standardni pozivi na nadmetanje i Jedinstveni rječnik javne nabavke (CPV) predviđeni u Uredbi (EZ) br. 2195/2002 Evropskog parlamenta i Vijeća kao referentna nomenklatura za ugovore o javnim nabavkama. U ograničenim postupcima, oglašavanje je posebno namijenjeno kako bi omogućilo izvoditeljima iz država članica da izraze svoj interes za ugovore traženjem od javnih naručitelja poziva na dostavu ponuda prema traženim uvjetima.‟

Zakon o javnim nabavkama je preuzeo definiciju CPV-a definirajući istu kao Jedinstveni rječnik javne nabavke, kao i relevantne članove direktive koji se odnose na CPV. Bitno je naglasiti da je Odlukom o korištenju jedinstvenog rječnika javnih nabavki („Službeni glasnik BiH“, broj 54/15) preuzeta Uredba (EZ) br. 2195/2002 Evropskog parlamenta i Vijeća od 5. novembra 2002. o Jedinstvenom rječniku javne nabave (CPV) kojom je uspostavljen Jedinstveni rječnik javne nabavke u cilju otvorenosti i transparentnosti javnih nabavki u Evropskoj uniji.

Opći principi

Potom je bitno ukazati na izričito uvođenje općih principa jednakog tretmana, nediskriminacije i transparentnosti na isti način za sve ugovorne organe i ugovore što je Sud Evropske unije smatrao osnovama direktiva. U tom smislu, Direktiva 2004/18/EZ u članu 2. eksplicitno utvrđuje tri principa, i to: princip nediskriminacije, transparentnosti i jednakog tretmana koji se kao takvi moraju poštivati u svim postupcima.

Princip jednakog tretmana prema direktivama o javnim nabavkama je definiran u predmetu Suda EU, i to: Spojeni predmeti C-21/03 i C-34/03, Fabricom protiv Belgije, koji zahtijeva da se slične situacije ne smiju tretirati na drugačiji način i da se različite situacije ne smiju tretirati na isti način, osim ako je takvo postupanje objektivno opravdano. Navedeni član direktive je u potpunosti preuzet u Zakon o javnim nabavkama.

Tabela usklađenosti za Direktivu 2004/18EZ

Imajući u vidu navedene principe, važno je naglasiti da član 74. stav 4. SSP-a utvrđuje da će „Društvima Zajednice koja nisu osnovana u Bosni i Hercegovini biti omogućen pristup procedurama za dodjelu ugovora o javnim nabavkama u BiH, uz tretman ne manje povoljan od tretmana koji je dodijeljen društvima iz Bosne i Hercegovine, najkasnije pet godina nakon stupanja na snagu ovog sporazuma. Bosna i Hercegovina će u prijelaznom periodu od pet godina osigurati postepeno snižavanje postojećih preferencijala tako što će stope preferencijala nakon stupanja na snagu ovog sporazuma iznositi maksimalno 15% u prvoj i drugoj godini, maksimalno 10% u trećoj i četvrtoj godini i maksimalno 5% u petoj godini.‟

Upravo na osnovu ovog člana SSP-a, odnosno Zakona o javnim nabavkama, donesena je i Odluka o obaveznoj primjeni preferencijalnog tretmana domaćeg („Službeni glasnik BiH‟, broj 83/16). Imajući u vidu da jedan od temeljnih principa Evropske unije, na osnovu člana 12. Ugovora o funkcioniranju Evropske unije, jeste upravo zabrana diskriminacije na osnovu državljanstva, ovo je odredba kojom je Evropska komisija dozvolila BiH da zadrži domaći preferencijal do određenog perioda nakon stupanja na snagu SSP-a.

U kontekstu javnih nabavki, princip zabrane diskriminacije na osnovu državljanstva podrazumijeva da privredni subjekt iz jedne države članice mora biti tretiran na isti način kao i privredni subjekt ugovornog organa države članice. Bitno je naglasiti da ovaj princip nije isto što i princip jednakog tretmana koji u sebi ne sadrži osnov državljanstva. Dakle, nakon 1. juna 2020. godine, BiH neće moći primjenjivati domaći preferencijal, odnosno, ako bi se nastavila primjena istoga, to bi predstavljalo kršenje SSP-a kao i osnovnih principa pravne tečevine EU.

Neke od odredaba fleksibilnosti

Takmičarski dijalog

Takmičarski dijalog (competitive dialogue) predstavlja novi postupak koji je prvi put utvrđen u Direktivi 2004/18/EZ u cilju pružanja više fleksibilnosti za kompleksne ugovore, naročito kada pregovarački postupak nije nužno dostupan. Član 1. stav (11) tačka c) Direktive 2004/18/EZ isti definira kao „postupak u kojem bilo koji privredni subjekt može zatražiti da sudjeluje, pri čemu ugovorni organ vodi dijalog s natjecateljima primljenima u taj postupak, s ciljem razvijanja jednog ili više prikladnih rješenja koja mogu udovoljiti njegovim zahtjevima, i na temelju kojeg su izabrani natjecatelji pozvani da podnesu ponude‟.

Može se reći da se nalazi na pola puta između relativno nestrukturiranog pregovaračkog postupka i strogih otvorenih i ograničenih postupaka. Suštinski, ovaj postupak pruža mnogo više fleksibilnosti u prvom dijelu postupka, uključujući stupanje u dijalog s pružateljima usluga, ali, za razliku od pregovaračkog postupka s obavještenjem, zahtijeva da se formalna i potpuna ponuda dostavi na kraju postupka, kao osnov za donošenje konačnog izbora najpovoljnijeg ponuđača.

Za razliku od otvorenih i ograničenih postupaka, takmičarski dijalog se ne može koristiti za bilo koji ugovor. Shodno članu 28. Direktive 2004/18/EZ, isti se može koristiti samo u specifičnim slučajevima, odnosno kompleksnim ugovorima kada ugovorni organ nije u mogućnosti definirati tehničke, finansijske i pravne aspekte projekta. Bitno je naglasiti da se ugovor zaključuje na osnovu ekonomski najpovoljnije ponude. Odredbe člana 28. Direktive 2004/18/Z su u potpunosti preuzete članovima 29, 30. i 31. Zakona o javnim nabavkama.

Okvirni sporazum

Kada je riječ o odredbama o okvirnom sporazumu, stare direktive o radovima, robama i uslugama (Direktive Vijeća 93/37/EZ, 93/36/EZ i 92/50/EZ) nisu sadržavale izričite odredbe o istima za razliku od stare komunalne direktive (Direktiva Vijeća 93/38/EEZ od 14. juna 1993. o usklađivanju postupaka nabavke subjekata koji djeluju u sektoru vodoprivrede, energetskom, prometnom i telekomunikacijskom sektoru), koja je sadržavala takve odredbe.

Međutim, vrlo je izvjesno da su određeni okviri bili dopušteni i u javnom sektoru, ali kako bi se uvela određena pravna sigurnost i kako bi se osigurale odgovarajuće izričite kontrole nad okvirima, Direktiva o javnom sektoru iz 2004. godine je utvrdila izričite odredbe o okvirnim sporazumima. Osnovne odredbe i pravila o istima su sadržani u članu 32. Direktive 2004/18/EZ. Odredbama direktive se dopušta sklapanje okvirnih sporazuma, utvrđuju pravila za iste u cilju osiguranja transparentnosti i konkurencije te vrši prilagodba ostalih odredaba direktive istima. Zakonom o javnim nabavkama su uglavnom preuzete odredbe direktive koje se odnose na okvirne sporazume.

Elektronske nabavke

Prije usvajanja direktiva iz 2004. godine, stare direktive javnog i komunalnog sektora nisu sadržavale odredbe kojima su se direktno uređivale elektronske nabavke. Imajući u vidu da je želja za modernizacijom direktiva za rješavanje ovog pitanja bila upravo jedan od glavnih pokretača reformi direktiva o nabavkama Evropske unije u 2004. godini, nove direktive sadrže mnoge odredbe koje se odnose na navedeno. Prije svega, novim odredbama se nastoji osigurati adekvatan pravni okvir kojim se promovira, a ne ometa, upotreba elektronskih sredstava u javnim nabavkama.

Prva grupa odredaba kojima se uređuje navedeno odnosi se, generalno, na upotrebu elektronskih sredstava u postupku nabavki. Važan princip koji podupire navedeno, utvrđen je u preambuli obje direktive koji objašnjava sljedeće:

„S obzirom na nova kretanja u informacijskim i komunikacijskim tehnologijama i pojednostavljenje koje one mogu donijeti u smislu objavljivanja ugovora i učinkovitosti i transparentnosti procesa nabavke, elektronska sredstva bi se trebala izjednačiti s tradicionalnim sredstvima komunikacije i razmjene informacija.‟

U tom smislu, direktive jasno propisuju da se sva komunikacija između ugovornog organa i ponuđača može obavljati u elektronskom obliku i da ugovorni organi mogu zahtijevati od ponuđača da komuniciraju elektronskim putem umjesto da to jednostavno daju kao opciju. Rezultat navedenoga jeste odredba člana 42. stav (1) Direktive 2004/18/EZ i 48. stav (1) Direktive 2004/17/EZ kojom se utvrđuje da se sva komunikacija i razmjena informacija može odvijati poštom, faksom, telefonom u određenim slučajevima, elektronskim sredstvima ili kombinacijom ovih sredstava, prema izboru ugovornog organa. Navedeni članovi direktive nisu preuzeti kao takvi Zakonom o javnim nabavkama, na način da su izričito propisana sredstva i pravila komunikacije između ugovornog organa i ponuđača.

Međutim, iz članova 55. stav (1) i 70. (2) Zakona o javnim nabavkama proizlazi da se komunikacija vrši elektronskim sredstvom, poštom ili neposredno. Definicija „elektronskog sredstva“ utvrđena u direktivama je u potpunosti preuzeta Zakonom o javnim nabavkama, kao i definicija „pisanog“ ili „u pisanom obliku“.

Dodatno, direktivama su utvrđene i odredbe kojima se uvodi kontrola nad korištenjem elektronskih sredstava u cilju sprečavanja potencijalnih problema do kojih bi moglo doći usljed primjene istih. Prije svega, u članovima 42. stav (2) Direktive 2004/18/EZ i 48. stav (2) Direktive 2004/17/EZ utvrđeno je da „odabrana sredstva komunikacije moraju biti opće dostupna te ne smiju ograničavati pristup privrednih subjekata takmičenju“. U istim članovima je utvrđeno da „alati koji će se koristiti u komunikaciji putem elektronskih sredstava, kao i njihove tehničke karakteristike, moraju biti nediskriminirajući, opće dostupni i kompatibilni s proizvodima informacijske i komunikacijske tehnologije u općoj upotrebi‟.

Direktive, također, nastoje osigurati da su korištene elektronske komunikacije dovoljne da osiguraju povjerljivost i integritet podataka, tj. da se podaci mogu pripisati navodnom „pokretaču“, uključujući i to da ih nije neovlaštena osoba izmijenila. Međutim, ovo ne podrazumijeva nužno korištenje elektronskog potpisa, što je vidljivo iz preambula obje direktive u kojima je objašnjeno da bi trebalo „poticati upotrebu elektronskih potpisa, posebno naprednih elektronskih potpisa u onoj mjeri u kojoj je to moguće‟.

Također, u navedenim članovima direktiva utvrđena su pravila da se komunikacija i razmjena i pohranjivanje informacija moraju provoditi tako da se osigura da ugovorni organi ispitaju sadržaj ponuda i zahtjeva za sudjelovanje tek nakon isteka roka postavljenog za podnošenje ponuda. U Aneksu X Direktive 2004/18/EZ i Aneksu XXIV Direktive 2004/17/EZ propisani su detaljni zahtjevi vezani za uređaje za elektronsko primanje ponuda, zahtjevi za sudjelovanje i planovi i projekti u natječajima. Navedene odredbe direktiva nisu preuzete Zakonom o javnim nabavkama.

Dodatno, direktivama je prvi put propisana mogućnost korištenja e-Aukcije kao jednog od načina provođenja postupka dodjele ugovora u jednom od uobičajenih postupaka javnih nabavki. Ista je propisana članovima 54. Direktive 2004/18/EZ i 56. Direktive 2004/17/EZ. Bitno je naglasiti da je u preambuli direktiva objašnjeno da „u cilju poštivanja načela transparentnosti, samo oni elementi koji su pogodni za automatsku procjenu elektronskim putem, bez bilo kakve intervencije i/ili procjene od strane javnog naručitelja, mogu biti predmetom elektronske aukcije, tj. samo elementi koji se mogu kvantitativno odrediti tako da ih se može izraziti u brojevima ili u postotcima. S druge strane, oni aspekti ponuda koji podrazumijevaju procjenu elemenata koji se ne mogu kvantitativno odrediti, ne bi trebali biti predmetom elektronske aukcije“.

U direktivama je e-Aukcija definirana kao „proces koji se ponavlja i koji uključuje elektronski uređaj za predstavljanje novih cijena, izmijenjenih naniže, i/ili novih vrijednosti koje se odnose na određene elemente ponude, a koji se odvija nakon početne potpune procjene ponuda i omogućava njihovo rangiranje pomoću automatskih metoda procjene. Prema tome, određeni ugovori o uslugama i određeni ugovori o radovima čiji je predmet intelektualni rad, poput projektiranja radova, ne mogu biti predmetom elektronske aukcije“.

Navedeno nikako ne podrazumijeva da su svi ugovori čiji je predmet intelektualni rad automatski isključeni iz primjene e-Aukcije. U skladu s odredbama direktive, samo određeni ugovori čiji je predmet intelektualni rad, koji se ne mogu automatski procijeniti elektronskim putem, tj. čiji se elementi ne mogu kvantitativno odrediti, ne mogu biti predmet e-Aukcije.

Navedene odredbe direktiva su djelimično preuzete Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja e-Aukcije („Službeni glasnik BiH“, broj 66/16). Naime, direktiva predviđa provođenje e-Aukcije u više uzastopnih faza dok Pravilnik ne propisuje tu mogućnost. Također, bitno je naglasiti da je, u skladu s direktivama, e-Aukcija samo jedna od mogućnosti provedbe dijela postupka, a nikako obaveza.

Kao i za e-Aukciju, direktive iz 2004. godine prvi put uvode i dinamički sistem nabavke koji je utvrđen u članu 33. Direktive 2004/18/EZ i članu 15. Direktive 2004/17/EZ. Dinamički sistem nabavke je definiran u direktivama kao „potpuno elektronski proces za uobičajene nabavke, čija svojstva, s obzirom na to da su općenito dostupna na tržištu, ispunjavaju zahtjeve ugovornog organa, a koji je ograničen u trajanju i otvoren tokom čitavog razdoblja njegove valjanosti svakom privrednom subjektu koji zadovolji uvjete sposobnosti i koji je dostavio inicijalnu ponudu koja je u skladu sa specifikacijom‟.

Odredbe direktiva koje se odnose na dinamički sistem nabavke nisu preuzete Zakonom o javnim nabavkama kao ni podzakonskim aktima iako je u članu 123. Zakona o javnim nabavkama predviđeno donošenje predmetnog podzakonskog akta najkasnije u roku od godine od dana početka primjene Zakona.

Član 33.

Dinamički sistemi nabavke

Države članice mogu predvidjeti da javni naručitelji mogu koristiti dinamički sistem nabavke.
Kako bi uspostavili dinamički sistem nabavke, javni naručitelji moraju se pridržavati pravila otvorenog postupka u svim njegovim fazama do sklapanja ugovora u okviru toga sistema. Svi ponuđači koji zadovolje uvjete sposobnosti i koji su dostavili indikativnu ponudu koja je u skladu sa specifikacijom i svim mogućim dodatnim dokumentima, bit će prihvaćeni u sistem; indikativne ponude mogu se u svakom trenutku poboljšati, pod uvjetom da su i dalje u skladu sa specifikacijom. S ciljem postavljanja sistema i sklapanja ugovora u okviru tog sistema, javni naručitelji koriste isključivo elektronička sredstva u skladu s člankom 42. stavkama 2. do 5.
U svrhu uspostavljanja dinamičkog sistema nabavke, javni naručitelji će:

(a) objaviti poziv na nadmetanje u kojem mora biti jasno navedeno da se radi o dinamičkom sistemu nabavke;

(b) navesti u specifikaciji, među ostalim, prirodu predviđenih nabavki u okviru tog sistema, kao i sve potrebne podatke u vezi sa sistemom nabavke, elektroničkom opremom koja se koristi te tehničkim priključcima i specifikacijama;

(c) pružati, putem elektroničkih sredstava, nakon objave poziva do isteka valjanosti sistema, neograničen, izravan i potpun pristup specifikaciji i svim dodatnim dokumentima, te će u pozivu navesti internetsku adresu na kojoj se oni mogu potražiti.

Javni naručitelji tijekom čitavog razdoblja dinamičkog sistema nabavke svakom privrednom subjektu moraju dati mogućnost dostave indikativne ponude i prihvaćanja u sistem prema uvjetima iz stavka 2. Oni moraju izvršiti procjenu u roku od najviše 15 dana od dana dostave indikativne ponude. Međutim, oni mogu produžiti razdoblje procjene pod uvjetom da u međuvremenu nije izdan poziv na dostavu ponuda.

Javni naručitelj obavještava ponuditelja navedenog u prvom podstavku čim to najranije bude moguće o njegovom prihvaćanju u dinamički sistem nabavke ili o odbijanju njegove indikativne ponude.

Za svaki ugovor posredno se izdaje poziv na dostavu ponuda. Prije izdavanja poziva na dostavu ponuda, javni naručitelji objavljuju pojednostavljeni poziv na nadmetanje kojim se pozivaju svi zainteresirani privredni subjekti da dostave indikativnu ponudu, u skladu sa stavkom 4, u roku koji ne može biti kraći od 15 dana od dana slanja pojednostavljenog poziva. Javni naručitelji ne smiju započeti nadmetanje dok nisu izvršili procjenu svih indikativnih ponuda zaprimljenih u tom roku.
Javni naručitelji pozivaju sve ponuđače koji su prihvaćeni u sistem da dostave ponudu za svaki posebni ugovor koji će se sklopiti u okviru tog sistema. S tim ciljem, oni određuju rok za dostavu ponuda.

Oni sklapaju ugovor s ponuđačem koji je dostavio najbolju ponudu na temelju kriterija odabira ponude koji su navedeni u pozivu na nadmetanje za uspostavljanje dinamičkog sistema nabavke. Ti se kriteriji, po potrebi, mogu preciznije utvrditi u pozivu navedenom u prvom podstavku.

Dinamički sistem nabavke ne može trajati dulje od četiri godine, osim iznimno u valjano opravdanim slučajevima.

Javni naručitelji ne smiju koristiti ovaj sistem s ciljem sprečavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja.

Nikakvi troškovi ne smiju se zaračunavati zainteresiranim privrednim subjektima ili strankama sistema.

Neke od ključnih izmjena

Poštanske usluge

Direktivom 2004/17/EZ (Komunalna direktiva) sektor poštanskih usluga je dodan popisu sektora obuhvaćenih pravilima komunalnih usluga (voda, energija, transport). Prema starim direktivama (prije direktiva iz 2004. godine), subjekti koji su pružali usluge u ovom sektoru (u osnovi isporuka pošte) regulirani su direktivama javnog sektora kada ih provode tijela obuhvaćena tim direktivama, a uopće nisu bili regulirani ukoliko su ih provodili drugi subjekti. Članom 6. Direktive 2004/17/EZ utvrđena je primjena iste na djelatnosti pružanja poštanskih usluga. To praktično znači da će poštanske usluge koje pružaju tijela javnog sektora (ugovorni organi) biti regulirane fleksibilnijim odredbama Komunalne direktive, dok će poštanske usluge koje pružaju drugi subjekti biti prvi put regulirane. Navedena odredba člana 6. Direktive 2004/17/EZ je preuzeta članom 83. Zakona o javnim nabavkama.

Isključenje iz postupka javnih nabavki

U članu 45. stav (1) Direktive 2004/18/EZ propisano je da svaki kandidat ili ponuđač koji je bio osuđen na temelju pravomoćne presude (zbog učešća u kriminalnoj organizaciji, korupciji, prevari ili pranju novca) o kojoj ugovorni organ ima saznanje, mora biti isključen iz sudjelovanja u ugovoru o javnoj nabavci. U istom stavu je utvrđena mogućnost odstupanja od navedenog zahtjeva zbog bitnih zahtjeva u općem interesu.

U stavu (2) istog člana je utvrđena mogućnost isključenja privrednih subjekata iz postupka javnih nabavki, i to u sljedećim slučajevima:

a) ako je u stečaju ili je u postupku likvidacije, ako njegovim poslovima upravlja sud, ako je u nagodbi s vjerovnicima, ako je obustavio poslovne aktivnosti ili je u bilo kakvoj istovrsnoj situaciji koja proizlazi iz sličnog postupka prema nacionalnim zakonima i propisima;

c) ako je predmetom postupaka za otvaranje stečajnog postupka, za likvidaciju po službenoj dužnosti ili upravljanja od strane suda ili nagodbe s vjerovnicima ili bilo kakvog sličnog postupka prema nacionalnim zakonima i odredbama;

d) ako je pravomoćnom presudom osuđen za djelo koje se tiče njegovog profesionalnog postupanja;

d) ako je bio kriv za težak profesionalni propust koji javni naručitelj može dokazati na bilo koji način;

f) ako nije ispunio obaveze vezane za plaćanje doprinosa za socijalno osiguranje u skladu sa zakonskim odredbama zemlje u kojoj ima poslovni nastan ili onima koje su na snazi u državi javnog naručitelja;

f) ako nije ispunio obaveze koje se tiču plaćanja poreza u skladu sa zakonskim odredbama zemlje u kojoj ima poslovni nastan ili onima koje su na snazi u državi javnog naručitelja;

h) ako je kriv za ozbiljno lažno prikazivanje činjenica pri dostavljanju potrebnih podataka ili nije dostavio takve podatke.

Navedena odredba je djelimično preuzeta članom 45. Zakona o javnim nabavkama.

Ipak, bitno ja ukazati na to da je Zakon preuzeo samo neke osnove isključenja, i to tako da je i osnove mogućeg isključenja propisao kao obavezne. U tom kontekstu može se postaviti pitanje adekvatnog ispunjenja zahtjeva iz direktive i njegove usklađenosti, odnosno suprotnosti s istim.

Tržišna konkurencija

Direktiva 98/38/EEZ je obuhvatala određene ugovore koje sklapaju ugovorni organi koji djeluju u telekomunikacijskom sektoru. S ciljem otvaranja ovog sektora, donesen je zakonodavni okvir koji je imao za posljedicu uvođenje stvarne tržišne konkurencije de jure i de facto u ovom sektoru. U tom smislu, ovaj je sektor sada uklonjen zbog stajališta da subjekti koji prodaju usluge na području Evropske unije djeluju na konkurentnim tržištima u svim državama članicama, prije svega, zbog zakonodavstva Evropske unije koje od država zahtijeva da liberaliziraju svoja tržišta u ovom sektoru.

Bitno je naglasiti da član 30. Direktive 2004/18/EZ sadrži odredbe koje se odnose na postupak za utvrđivanje da li je određena djelatnost izravno izložena tržišnoj konkurenciji, te na mogućnost izuzeća od primjene odredaba direktive ukoliko se isto utvrdi. Navedena odredba je preuzeta članom 5. stav (3) Zakona o javnim nabavkama prilagodbom pravnom poretku Bosne i Hercegovine.

NAPOMENA: Sva prava pridržana ! Strogo je zabranjeno kopiranje, izuzimanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kojeg teksta objavljenog na stranici zamm.ba kao i u časopisu “Javne nabavke”.

VEZANI ČLANCI

Priprema tenderske dokumentacije

Unapređenja poslovnih pravila i funkcionalnosti sistema e-Nabavke