Goran Matešić: Možda izgleda kao da nema sustava, da smo svi korumpirani, ali…

Prema mome mišljenju, kontrola izvršenja ugovora je nešto što je rak-rana, jer u ovoj fazi dešava se rock and roll

Razgovarala: Azra Islamagić-Mulahmetović

(Časopis “Javne nabavke”, august.2019.)

Goran Matešić zakoračio je u novo životno poglavlje istekom drugog petogodišnjeg mandata na funkciji predsjedavajućeg Državne komisije za kontrolu postupaka javnih nabava Hrvatske. Odlazak u mirovinu donijet će mu više slobodnog vremena, ali ne i potpuno profesionalno povlačenje. Njegovo iskustvo i dalje će biti veoma dragocjeno kolegama iz struke, rado će se odazvati učešću na konferencijama i seminarima, ali i pozivima za sudjelovanje u projektima o potrošnji javnog novca.

Upravo jednu od posljednjih takvih aktivnosti pred odlazak u mirovinu Matešić obavlja i na projektu „Jačanje sistema javnih nabavki u BiH“. Njegov učestali boravak u Sarajevu iskoristili smo kao povod ovom razgovoru, i to samo nekoliko dana prije nego što će u javnost biti plasirana vijest da je na njegovo mjesto imenovana mlada, 36-godišnja Maja Kuhar.

Odgovarajući ovom zadatku, Matešić je u BiH povremeno boravio od aprila do jula, a bio je i jedan od učesnika nedavno održane Međunarodne konferencije o organizaciji i radu tijela za razmatranje žalbi u javnim nabavkama.

 

Vrlo sam optimističan

 

• Izvrstan ste poznavalac prilika u Bosni i Hercegovini i nije slučajno što ste pozvani da svojim iskustvom doprinesete projektu „Jačanje javnih nabavki u BiH“. Iz Vaše perspektive, u kojoj mjeri će ovaj projekt doprinijeti jačanju sistema u našoj zemlji?

– Veoma sam sretan što moja energija, znanje i iskustvo mogu pomoći kolegama da ne ponove iste greške te da nađu pravi put razvoja. Zadovoljan sam i sretan što sam i sam prolazio taj put formiranja u Hrvatskoj, jer, priznat ću, nisam baš uvijek bio zadovoljan onima koji su nam pomagali, uključujući i one iz Europske unije. Možda je neumjesno sada spominjati, ali jedan dio tih projekata je bio prilično formalan, ne obazirući se na instituciju korisnika.

Ovdje kod vas… Nedavno sam prisustvovao konferenciji u organizaciji UPTIS-a (Udruženje profesionalaca, trenera i službenika za javne nabavke) na kojoj su bili mnogi stake holderi. Čuo sam pozitivne poruke i sreo kritičnu masu ljudi koji su posvećeni ovom poslu. Čini mi se da, kada usporedim s Hrvatskom u vrijeme kada smo mi bili u vašoj fazi, a to je period pristupa Europskoj uniji, kada smo i mi primali tu tehničku pomoć od raznih konzultanata i fondova, naš kapacitet tada i vaš sada – mislim da ste u prednosti.

Stoga sam na ovoj konferenciji, na kojoj je bilo istaknuto dosta negativnih primjera, kazao da primjera korupcije, koluzije imate svuda, i u najrazvijenijim zemljama, bez izuzetka. Naručitelji uvijek, u određenoj mjeri, pokušavaju individualizirati svoju nabavu na granici zakonitosti iz ovih ili onih razloga. Jesu li oni koruptivni, imaju li kvalitetniju nabavu, to je pitanje i svako može o tome misliti.

Međutim, moja potpora se temelji na tome da imate jednu dobru energiju i mislim da ćete u kratkom roku ostvariti veće rezultate nego što smo mi u Hrvatskoj. Ovo nije nikakva kurtoazija, ja sam profesionalac koji je štrikao svoje obaveze na putu dugom petnaest godina, koliko i postoji Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave u Hrvatskoj. Ovaj projekt mi se sviđa, okruženje i ljudi s kojima radim, stručnjaci koji su odabrani za njegovu implementaciju, tako da sam vrlo optimističan.

• Istakli ste da ste, između ostaloga, prihvatili angažman na projektu kako biste spriječili da se u BiH ponove iste greške. Na šta tačno mislite?

– Cijeli sustav se sastoji od nekoliko faktora – policy makera, institucije koja je tu u ime države i Vlade, a to je institucija za koju kod vas, poznajući ljude koji u njoj rade, mislim da ima dobar kapacitet. Drugi segment javne nabave je pravna kontrola – žalbeno tijelo, kontrola koja uključuije i sud. Za to tijelo je izuzetno bitna neovisnost, a sljedeće što je bitno je maksimalna transparentnost.

Ističem otvorenost, jer je to tijelo koje kontrolira nekih desetak posto od ukupnih postupaka javne nabave. Najprije treba shvatiti da to nije jedina institucija koja je odgovorna za zakonitost. Postoje i druge, kao što je državna revizija, kaznena odgovornost, tužilaštvo i sudovi i postoji ono što se zove politička odgovornost, dakle, postupak imenovanja ljudi koji se nalaze na čelu institucija, koji su zapravo odgovorni i imaju najviše interesa da ta javna nabava bude i efikasna i zakonita.

U javnoj nabavi nikada ne treba tražiti samo jedan lijek, jer je lijek zapravo jedan sustav. Lijekovi su sustav. Pravna zaštita je svugdje u Europi vrlo specifična i specijalizirana. Ove institucije koje vi imate, to su zapravo kvazisudovi i tu nastupa slabost koja je, prije svega, vezana za legislativu, dakle zakonodavni okvir. Imate nešto što obavlja sudsku djelatnost, što je, prema konceptu Europske unije, dopušteno jer je direktiva kazala „ako to nije sud“, dakle, dopustila je mogućnost da to radi netko tko nije sud i dala pravila kako to djelo mora izgledati i postupati.

Više od 50 posto država Europe se opredijelilo za ovakav koncept, neovisno upravno tijelo, i tu se javlja problem u zakonskom okviru, da to tijelo ne može postupati po statusnim odredbama koje se odnose na neka druga upravna tijela i ne može postupati po statusnim odredbama koje se odnose na sudove. To znači da morate posebnim propisom regulirati sve odnose koji se mogu javiti u okviru te institucije.

Nadalje, to znači da te ljude morate zaštititi u dovoljnoj mjeri, morate imati relevantan postupak imenovanja, kontrole i nadzora i postupak opoziva. Slijedi da to mora biti dizajnirano slično načinu na koji to radi sud.

S druge strane, u rijetko kojoj državi Europske unije su ti propisi razrađeni tako da mogu dati u dovoljnoj mjeri sigurnost, neovisnost i zaštitu tim ljudima i od tih ljudi koji donose odluke. Takav problem imamo i mi u Hrvatskoj. Dakle, ovaj projekt „Jačanje javnih nabavki u BiH“ bi možda mogao riješiti i to pitanje. Doduše, on je inicijalno dizajniran za edukaciju i stvaranje šire baze ljudi koji imaju relevantno znanje, i to je prvi veliki skok koji ćete osjetiti i od čega ćete imati prvorazredni benefit, rezultat i cilj.

Kamen smutnje

 

• Koliko će projekt čija je implementacija u toku doprinijeti poboljšanju rada Ureda za razmatranje žalbi BiH, postoje li bitne dodirne tačke?

  – Mislim da će biti mjesta i za takve intervencije i dat ću jedan tehnički odgovor na Vaše pitanje. U okviru projekta radim na scenariju razvoja pravnog okvira, gdje je potrebno opisati faze onoga što se već desilo, imajući pri tome u vidu Nacrt izmjena i dopuna Zakona o javnim nabavkama koji ima dvije-tri krizne točke.

To je inspekcija, kazneno djelo možda nije tako, ali inspekcija jeste. Kamen smutnje je i politička činjenica da se Savjet ministara još nije formirao, tako da i taj postupak ne predstavlja potpunu implementaciju direktiva. Zato smo predvidjeli da ispratimo taj postupak amandmana opisujući kako će se dešavati do kraja i onda ćemo napraviti jedan scenarij izrade novog zakona koji bi u cijelosti implementirao direktivu. To je moj sadašnji mali zadatak na projektu „Jačanje sistema javnih nabavki u BiH“.

• Kao jednu od kriznih tačaka navodite prijedlog formiranja inspektorata za koji se pojedini eksperti žučno zalažu. Pojasnite nam to?

– Rekao sam da je to jedna od kriza ovih izmjena i dopuna. Postoje dva mišljenja koja to dovode u pitanje. Jedno je mišljenje Ministarstva pravosuđa koje koncept inspektorata postavlja kao upitan zbog mogućeg dupliranja propisa za istu funkciju, funkciju inspekcije. To bi trebalo harmonizirati i Ministarstvo je zbog toga zatražilo nova pojašnjenja. Drugi je problem budžetski, a koji je prepoznalo Ministarstvo financija.

I mi smo u Hrvatskoj, pri upravi za sustav javne nabave, osnovali jednu upravu koja je imala funkciju monitoringa. Njihova ovlaštenja nisu bila razrađena u dovoljnoj mjeri. Ako nekoga  imenujete, a ne dajete mu ovlaštenja i alate, onda i ne daje rezultate u pravoj mjeri. Međutim, kada imate percepciju da je stvar vrlo negativna, onda politika želi uvesti neke instrumente. Prema mome mišljenju, kontrola izvršenja ugovora je nešto što je rak-rana, jer u ovoj fazi dešava se rock and roll.

Možda sada izgleda kao da nema sustava, kao da smo svi korumpirani, ali to nije baš tako. Ipak, koliko god treba djetetu da sazri, toliko treba i sustavu, tako da će u nekom dužem periodu sve doći na svoje. To je pitanje nadzora i te se priče polako zatvaraju u Europskoj uniji, gdje jedan dio preuzima ostatak sustava, a to je reputacija.

I u Americi je tako. Kod njih imate javni poziv za ekonomski najpovoljniju ponudu s estetskim kriterijima koji čine 90 i više posto kriterija. Ne samo u FBI-ju, stolice su birane samo po estetskom izgledu i nitko to ne osporava. Zašto? Zato što je šef FBI-ja cjeloživotni političar i neće izabrati stolice svoga rođaka da bi izgubio tu svoju cjeloživotnu karijeru. Dakle, tu onda ne pomaže kontrola, nego ostatak sustava koji te drži tu.

 

• Činjenica je da se ponekad i greške koje su posljedica neznanja posmatraju kao korupcija. Ne samo u BiH, i ne samo kada su u pitanju javne nabavke, u javnim istupima mnogo više se daje prostora negativnim Umjesto da se okrećemo pozitivnim ishodima iz kojih možemo naučiti mnogo toga, držimo se negativnoga?

– Apsolutno se slažem s Vama, ali reći ću i ovo. Ove godine Državna komisija za žalbe kojoj pripadam, od njenog osnivanja slavila je 15 godina rada i tek ove godine bio sam u prilici da tako nešto kažem javno i da tako nešto uopće nekoga zanima. Svih ovih godina iznosio sam pozitivne rezultate, međutim, nije bilo sluha i malo što pozitivno je objavljeno o našoj komisiji.

Tek sada sam dočekao da su određeni mediji koncipirali pozitivan intervju. Poslije toliko godina uvjerili smo javnost u pozitivne rezultate, a nismo je trebali uvjeravati. Postoji jedna realnost koja se zove percepcija, ono što izgleda kao da jeste i u toj percepciji javna nabava se uvijek percipira kao izuzetno negativna.

Godinama sam odgovarao na upite o poništenim ugovorima i kada bih pitao novinare zar ih baš ne zanima ništa drugo, odgovorili bi mi: „Zanima, ali to mi urednik neće objaviti.“

 

• Dakle, mora proteći izvjesno vrijeme da se javnost uvjeri u nešto, i to pravim pokazateljima.

– Tako je, pravna praksa u Hrvatskoj je javno dostupna, upisnik predmeta također. Mi godišnje imamo tri četiri zahtjeva novinara po pravima za pristup informacijama i ona završe odgovorom u toku istog dana sljedećim odgovorom: „Poštovani, odgovor na Vaš upit nalazi se na našoj internet-stranici.‟ Navedemo točno i pošaljemo link. Danas svi znaju da i na mobitelu mogu pogledati važne odluke koje su objavljene tog dana, prate, traže, očekuju. S druge strane, velika je uloga i stručnih časopisa, kao što je i Vaš. Ne mislim da nešto opisujete lijepim bojama, ali, vjerujte, dobili smo veća priznanja u Europskoj komisiji nego što smo bili priznati u našoj zemlji. Jednostavno, mora proći izvjesno vrijeme, treba biti uporan.

 

Tipične dječije bolesti

 

• Smatrate da je uvođenje e-Žalbe odigralo jednu od ključnih uloga?

– Koliko je to važno pitanje, govori i činjenica da su odluke Državne komisije u Hrvatskoj trenutno najčitanije na portalu DKOM-a. Uspjeli smo doći u takvu situaciju da se odluke Komisije rijetko komentiraju, i to je jedan status koji rijetko tko stekne. Predsjednica Hrvatske nešto kaže pa se komentira u medijima.

U našem slučaju, ako se komentira, komentiraju se ponuditelj ili žalitelj, i to je zapravo posljedica apsolutne transparentnosti. Vaša komisija je na dobrom putu, ali, nažalost, tu je nedostatak sredstava koji je neophodan za uspostavljanje digitalnog vođenja žalbenog postupka koji onemogućava da netko nešto štima. Kada dobijete tu mogućnost, u aplikaciji popunjavate svoje mišljenje, zna se tko ga je popunio i unio obrazloženje, tu sumnja izostaje.

Ured za razmatranje žalbi BiH se susreće s tipičnim dječjim bolestima, jer za nabavku IT opreme, razvoj aplikacije i portala, morate imati novac.

 

• Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabavke konstantno je napredovala i danas je tu gdje jeste, prilično ugledna institucija u okruženju i u Europskoj uniji. Prevalili ste trnovit put?

– Rekao sam, nije bilo nimalo lako. Gradili smo se iz temelja i temeljito. DKOM ima tridesetak službenika, od čega je samo njih troje sa srednjom stručnom spremom, koji rade u pisarnici. Svi ostali su diplomirani pravnici, s položenim pravosudnim ispitom i prosječnim stažom u Komisiji od devet godina.

Na određeni način već sam dao odgovor na Vaše pitanje. Dakle, imate borbu za tržištem i nervozu vlade i resornog ministara za EU integracije, jer kada uđete u Europsku uniju, onda se proračun/budžet koji imate kao država uvećava za ona sredstva koja dobijete kao grantove iz EU. Jedan dio Vašeg proračuna se nalazi u Briselu kroz projekte, što je sjajno jer možete relaksirati budžet za te stvari.

Usljed toga imate tu nervozu vlade i ministara koji bi htjeli iskoristiti što više tih slobodnih sredstava, htjeli bi napraviti projekte čim prije, tako da je to jedno okruženje koje je vrlo naporno.

Uz to, vi ste netko novi u toj priči preko koje postajete dio europskog tržišta, jer je pravilo i to znanje koje usvajate i kao Komisija za kontrolu postupaka javnih nabavki, morate ga usvojiti. Posljednje dvije-tri godine, možda i više, primjena europskog prava i standarda bila je najveći izazov Komisije.

 

• Rekli bismo da je i u smislu prihvatanja europskog prava i standarda predmet Pelješki most bio jedan od najvećih ispita za DKOM. Svi pogledi bili su uprti u Komisiju, kako se odvijao taj proces donošenja odluke?

– To je bio predmet koji bi se mogao usporediti s nekim vrhunskim sudskim predmetima, gdje su sve strane imale vrhunske advokate koji su podnescima sve komentirali, svašta dokazivali i u kojima je za našu pravnu praksu bilo dosta inovativnih pravnih pitanja.

Recimo, imali smo dumping cijenu koja podliježe direktivi EU, u kojoj se kaže da Europska komisija utvrđuje o dumpingu, pa ako jeste, taj postupak traje i po nekoliko godina. Zatim se toj firmi određuju zaštitne carine, što znači da kada platiš zaštitnu carinu, ti si kompetitivan.

Ugovor za izgradnju Pelješkog mosta je dodijeljen kineskoj državnoj kompaniji, pa je bilo i pitanje jesu li oni korisnici državne potpore. To su sve pitanja koja su relativno nova u našem pravnom životu.

 

• Ipak, predmet je riješen u rekordnom roku.

– Da, u trajanju od 62 dana, a od trenutka kada je završila izmjena podnesaka i komunikacija među strankama po načelu kontradiktornosti do trenutka kada je donesena odluka, prošlo je, mislim, 17 dana. Naravno, pratili smo predmet sve vrijeme, pravili križaljke i očitovanja, a u tih 17 dana sjeli smo, zasukali rukave i donijeli odluku. Relativno elegantno je i obrazložen, nalazi se na Upravnom sudu, ali to je jedan od problema koji mi imamo, a to je da Upravni sud odlučuje nakon Komisije.

 

Novi ZJN u BiH

 

• Vratimo se prilikama u BiH. Spomenuli ste scenarij novog Zakona o javnim nabavkama. Kada bi se moglo pristupiti njegovoj izradi?

– Onog trenutka kada se završi i bude jasno što će se desiti s ovim amandmanima, sljedećeg dana to je to.

• Hoće li biti mnogo za praktičare javnih nabavki. Praktično, u dvije godine mogle bi se desiti izmjene ZJN-a, u kojem je nacrtom redizajnirano 50 posto sadržaja?

– Izrada novog zakona, ako se on dešava uz podršku Europske unije, dobra je šansa. To je prilika da redizajnirate nešto što vam uopće nije lagano. U principu, propise javne nabave ne valja brzo mijenjati i treća stvar – ovaj projekt će trajati dvije i po godine i ne znači da će se ovaj road map na kojem radim, unutar trajanja projekta i desiti. Ali, bit će napravljen scenarij s vremenskim putokazima koji Agencija za javne nabavke BiH uvijek može koristiti. To je jedan dragocjen tehnički dokument i dio projekta koji će itekako biti koristan u trenutku kada se to bude dešavalo.