Javna nabavka usluga osiguranja
Usluge osiguranja se spominju na više mjesta u Aneksu II Zakona o javnim nabavkama. Naime, usluge osiguranja se pojavljuju u dijelu A Aneksa II Zakona o javnim nabavkama, i to kategorija 6; Finansijske usluge, a) usluge osiguranja, koje podrazumijevaju nabavke usluga osiguranja o autoodgovornosti, profesionalnoj odgovornosti, osiguranje vozila, lica, imovine i slično.
Piše: Amela Karić
(časopis “Javne nabavke”, nov. 2018.)
Također, usluge osiguranja se spominju i u dijelu B Aneksa II Zakona o javnim nabavkama, i to kategorija 6; Usluge zapošljavanja i osiguranja osoblja, osim ugovora o radu i rješenja o imenovanju, koji podrazumijevaju obezbjeđivanje radne snage od agencija koje posreduju u zapošljavanju, i kategorija 7; Usluge istrage i osiguranja, osim usluga oklopnih vozila, koje podrazumijevaju usluge nadzora, usluge zaštitarskih usluga i slično.
Usluge iz Aneksa II dio A Zakona o javnim nabavkama provode se u skladu s poglavljima II i IV Zakona o javnim nabavkama, dok se usluge iz Aneksa II dio B Zakona o javnim nabavkama provode u skladu s Pravilnikom o postupku dodjele ugovora o uslugama iz Aneksa II dio B Zakona o javnim nabavkama.
Kako odrediti procijenjenu vrijednost za nabavke usluga osiguranja?
U skladu s članom 15. stav (5) Zakona o javnim nabavkama, za usluge osiguranja, kao osnovu da bi se izračunala procijenjena vrijednost predmetne nabavke, treba uzeti plaćanje premija i druge forme plaćanja. Također, pri određivanju procijenjene vrijednosti za nabavku usluga osiguranja od pomoći može biti i vrijednost ukupno plaćenih premija u prethodnom periodu, ili ako se radi o nekim novim uslugama koje ugovorni organ nije prethodno provodio, potrebno je izvršiti istraživanje tržišta, kako bi se utvrdila visina okvirnih premija.
Na koji način izvršiti nabavku usluga osiguranja?
Nabavku usluga osiguranja imovine, lica, motornih vozila ne bi trebali nabavljati zajedno, jer bi se tako narušila konkurencija. Naime, društva za osiguranje dobijaju dozvole od agencija za osiguranje po vrstama ili grupama osiguranja, iz čega proizlazi da sva osiguravajuća društva ne mogu vršiti sva navedena osiguranja. Stoga, predmete nabavki najbolje je podijeliti u posebne lotove, kao naprimjer, LOT 1 – osiguranje imovine, LOT 2 – osiguranje lica i LOT 3 – osiguranje motornih vozila. Također, treba navesti i to da se ove tri nabavke ne posmatraju kao odvojene, jer pripadaju istoj kategoriji neživotnog osiguranja i predstavljaju srodne cjeline, u skladu sa Zakonom o društvima za osiguranje.
Nabavka usluga osiguranja motornih vozila
Za nabavku usluga osiguranja od autoodgovornosti, tehničkog pregleda i registracije vozila mjerodavni su različiti propisi te se za svaku kategoriju mogu javiti ponuđači koji su posebno ovlašteni za tu djelatnost, pa se za ugovaranje ovih usluga provode tri potpuno odvojena postupka.
Ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu prouzrokovanu trećim licima i kasko-osiguranje mogu se zaključiti samo s društvom za osiguranje koje je registrovano za obavljanje te djelatnosti. Djelatnost osiguranja, zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju, društva za osiguranje obavljaju kao jedinu, isključivu djelatnost, što znači da se ne mogu registrovati za obavljanje drugih djelatnosti, a u skladu sa Zakonom o društvima za osiguranje („Službeni glasnik Republike Srpske“, br.17/05, 01/06 i 64/06) i Zakonom o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju („Službene novine FBiH“, br. 04/05 i 36/10).
Usluge obaveznog osiguranja od autoodgovornosti i usluge kasko-osiguranja pripadaju Aneksu II dio A (CPV kod: 66514110-0).
Osiguranje od autoodgovornosti je obavezno osiguranje koje pokriva materijalnu i nematerijalnu štetu koju je osiguranik svojom krivicom učinio trećim licima.
U tenderskoj dokumentaciji za nabavku usluga osiguranja od autoodgovornosti ugovorni organ treba navesti sljedeće podatke: marku, tip i registarski broj vozila, vrstu vozila (putničko, teretno…), snagu u kilovatima, zapreminu motora, godinu proizvodnje, dopuštenu nosivost, broj sjedišta, od kojeg datuma je vozilo u vlasništvu ugovornog organa, kako bi ponuđači mogli kvalitetno pripremiti ponude na osnovu svih navedenih tehničkih karakteristika.
U tenderskoj dokumentaciji je, također, važno naznačiti da će osiguravajućem društvu biti plaćene premije za stvarni broj osiguranih vozila, jer tokom trajanja ugovora, zbog nepredviđenih okolnosti, može doći do promjene u voznom parku ugovornog organa.
U Aneksu III, u obrascu za cijenu ponude potrebno je uvrstiti i zeleni karton, jer se izdavanje istog posebno plaća. Iako se vezuje za polisu osiguranja, cijena zelenog kartona nije uračunata u polisu. Predviđeni broj zelenih kartona treba biti jednak predviđenom broju vozila koja će biti osigurana od obavezne autoodgovornosti.
Ako ugovorni organ ima u planu u toku godine nabaviti nova vozila, najbolje bi bilo da za usluge osiguranja od autoodgovornosti provede odvojene postupke nabavke, za vozila koja već posjeduje i za vozila koja će nabaviti, s tim da uzme u obzir zbirnu procijenjenu vrijednost kako bi se odredila vrsta postupka. Ukoliko tokom godine bude potrebe za nabavkom vozila koja nisu prethodno planirana, tada ugovorni organ, uz adekvatno obrazloženje, može provesti nabavku usluga osiguranja za nova vozila kao potpuno novi postupak javne nabavke.
Za nabavku usluga osiguranja od autoodgovornosti bolje je primijeniti kriterij ekonomski najpovoljnije ponude, jer ako bi se primijenio kriterij najniža cijena, postojala bi velika vjerovatnoća da dva ponuđača ponude istu cijenu, koje bi bile utvrđene na osnovu premijskog sistema. Kao potkriteriji ekonomski najpovoljnije ponude mogli bi se bodovati iznos premije osiguranja, rok obrade zahtjeva, uvjeti i način plaćanja premije. Kriteriji kao što su broj isplaćenih šteta, visina isplaćenih šteta, efikasnost u isplati šteta, visina kapitala, visina i struktura garancijskog kapitala, mogu se postaviti samo u okviru kvalifikacijskih uvjeta, jer se isti odnose na sposobnost ponuđača da izvrši ugovor.
Kasko-osiguranje vozila je dobrovoljno osiguranje gdje se šteta osiguraniku pokriva polisom, bez obzira na to ko je prouzrokovao nesreću.
U tenderskoj dokumentaciji potrebno je precizirati od kojih rizika ugovorni organ želi osigurati vozila (od punog kasko-osiguranja do djelimičnih kasko-osiguranja), treba li biti pokriven rizik od krađe u potpunosti ili ne, trebaju li vozila biti osigurana s franšizom ili bez nje. Kod ugovaranja kasko-osiguranja premije se ne plaćaju unaprijed te se može navesti kao način plaćanja odloženo plaćanje, naprimjer, u roku od 30 dana od dana prijema fakture.
U slučaju da u istom periodu moramo provesti nabavku usluga obaveznog osiguranja od autoodgovornosti i nabavku usluga kasko-osiguranja, preporučuje se da se provede postupak zajedno za obje vrste osiguranja, jer bi na taj način ugovorni organ ostvario uštedu u pogledu davanja popusta za premije kasko-osiguranja.
VEZANI ČLANCI Unapređenja poslovnih pravila i funkcionalnosti sistema e-Nabavke
Tehnički pregled vozila isključivo mogu vršiti stanice za tehnički pregled koje imaju odobrenje u skladu s Pravilnikom o tehničkom pregledu vozila („Službeni glasnik BiH“, br. 13/07, 72/07, 74/08, 03/09, 76/09 i 29/11).
Usluge tehničkog pregleda vozila pripadaju Aneksu II dio B (CPV kod: 71631200-2).
Procijenjena vrijednost za nabavku usluga tehničkog pregleda vozila se zasniva na broju vozila koja ugovorni organ posjeduje i za koja ugovorni organ planira izvršiti registraciju. Ukoliko ugovorni organ tokom godine ima namjeru nabaviti još vozila, tada je potrebno da se uključi tehnički pregled vozila i za ta vozila koja će biti nabavljena tokom godine. Također, isto je potrebno uraditi i ako dođe do nabavke novih vozila tokom godine putem lizinga. Ukoliko službena osoba zahtijeva vanredni tehnički pregled vozila, isto će biti izuzeto od Zakona o javnim nabavkama BiH.
Za tehnički pregled vozila kriterij za dodjelu ugovora nije primjenjiv, te ugovorni organ izbor najpovoljnijeg ponuđača može obrazložiti operativnim troškovima koje će imati pri realizaciji ugovora.
Registraciju vozila obavlja, u skladu sa Zakonom o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH („Službeni glasnik BiH“, br. 6/06, 75/06, 44/07, 84/09, 48/10 i 18/13), nadležno ministarstvo unutrašnjih poslova, i to prema pravilima upravnog postupka. Dakle, u slučaju registracije vozila, ugovorni organ nije dužan primijeniti odredbe Zakona, jer je zakonodavac propisao da upis u jedinstveni registar vozila, izdavanje saobraćajne dozvole, registarskih tablica i registracijske naljepnice obavlja teritorijalno nadležna organizacijska jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova, prema mjestu prebivališta, odnosno sjedišta vlasnika vozila (Republika Srpska), odnosno da registraciju motornih i priključnih vozila te izdavanje registarskih tablica obavljaju organi nadležni za unutrašnje poslove (FBiH).
Ugovorni organ je u skladu s članom 18. stav (2) Zakona o javnim nabavkama u obavezi da donese odluku o izuzeću od primjene odredbi Zakona o javnim nabavkama. Da ugovorni organ ne bi za svako vozilo pravio posebnu odluku, može se donijeti i jedna odluka u kojoj će biti naznačeno da se registracija vozila odnosi na sva vozila koja će ugovorni organ registrovati tokom godine.
Ugovorni organ je, također, u obavezi da nakon što se realizuje usluga, odnosno izvrši registracija vozila (za registraciju vozila se ne pravi ugovor) unese izvještaj u sistem e-Nabavke u roku od 30 dana od potpisivanja ugovora, u skladu s članom 75. stav (1) Zakona i članom 11. stav (4) Uputstva o uslovima i načinu objavljivanja obavještenja o dostavljanju izvještaja u postupcima javnih nabavki u informacionom sistemu e-Nabavke.
Nabavka usluga osiguranja imovine
Osiguranje imovine je dobrovoljno osiguranje te ugovorni organ odlučuje hoće li i šta osigurati, kao i od kojih rizika će ugovoriti osiguranje (npr., požar, udar groma, eksplozije, oluja, grad, led, demonstracije i slično). Što se tiče osiguranih suma, one nisu propisane i određuju se od slučaja do slučaja, a najčešće prema procijenjenoj vrijednosti imovine. Kod osiguranja imovine, pri osiguranju pojedinih rizika, često se sreće pojam „na prvi rizik“. Za određene rizike poput poplave, krađe, izlijevanja vode iz instalacija i slično, moguće je definisati limit pokrića koji će biti niži od ukupne vrijednosti imovine, gdje ugovorni organ pri ugovaranju osiguranja procjenjuje moguću štetu.
To znači da ugovorni organ neće plaćati premiju prema vrijednosti cijelog objekta, već prema procjeni nastale štete. Naprimjer, pri osiguranju od poplava na prvi rizik, izvršila bi se procjena štete u podrumskim i prizemnim prostorijama, jer je najvjerovatnije da šteta od poplava neće ni nastati na višim spratovima.
Premije osiguranja također nisu propisane i iste određuje osiguravajuće društvo u zavisnosti od rizika osiguranih suma.
U tenderskoj dokumentaciji ugovorni organ treba navesti sljedeće informacije: opis objekta (koje je godine izgrađen, od kakvog materijala, spratnost, kvadraturu i slično), lokaciju objekta, namjenu, slike, knjigovodstvenu ili procijenjenu vrijednost objekta i slično.
S obzirom na to da osiguravajuća društva slobodno formiraju premije, za ovu vrstu usluge osiguranja može se upotrijebiti kriterij najniža cijena i kriterij ekonomski najpovoljnija ponuda, gdje se kao potkriteriji mogu bodovati cijena (premija osiguranja), rok plaćanja premije, rok obrade zahtjeva i slično. Rok plaćanja može biti definisan na različite načine, da se plaćanje vrši jednokratno, pri zaključenju ugovora, u roku od 15 dana, mjesečno, kvartalno itd.
Što se tiče sistema bonus/malus, primjena istog po osnovu osiguranja odgovornosti iz djelatnosti bi se trebala vršiti na kraju realizacije ugovora o osiguranju prema važećim uvjetima ponuđača za osiguranje imovine, a koji su odobreni od Agencije za nadzor osiguranja FBiH. Nakon isplate posljednje štete osiguravatelj je dužan da u nekom razumnom roku izvrši obračun i eventualnu realizaciju bonusa odnosno malusa.
Ukoliko ugovorni organ prvi put priprema tendersku dokumentaciju za nabavku usluga osiguranja imovine, prilikom definisanja podataka o imovini koje će dobiti ponuđači, ugovorni organi mogu prikupiti potrebne informacije o tome koji podaci se trebaju staviti u tendersku dokumentaciju od većeg broja osiguravajućih društava, koji osiguravaju imovinu, a sve u cilju dobivanja kvalitetnih ponuda od osiguravajućih društava.
Nabavka usluga osiguranja lica
Kod kolektivnog osiguranja zaposlenika, nije jasno definisana obaveza od kojih se sve rizika osiguranje mora izvršiti, kao što nisu propisane ni osigurane sume ni premije. Stoga, sve što nije propisano, na ugovornom organu je da to definiše u tenderskoj dokumentaciji.
Najčešći rizici od kojih se osiguravaju zaposlenici su:
- smrt usljed bolesti (prirodna smrt)
- smrt usljed nesretnog slučaja
- posljedice trajnog invaliditeta
- dnevna naknada (prolazna nesposobnost za rad)
- troškovi liječenja zbog posljedice nesretnog slučaja
U tenderskoj dokumentaciji potrebno je da ugovorni organ navede podatke o zaposlenom broju radnika, s tim da će za svaku promjenu radnika ugovorni organ obavijestiti osiguravajuće društvo u razumnom roku (npr., u roku od sedam dana od dana prijema u radni odnos). Također, veoma je bitno da se zna djelatnost koju zaposlenici obavljaju, jer od toga zavisi koliko će iznositi premija osiguranja.
Osigurane sume određuje sam ugovorni organ. Osigurane sume ugovorni organ može utvrditi prema definisanim proporcijama (npr., osigurana suma za smrt usljed bolesti da bude maksimalno u odnosu 1:2 prema osiguranoj sumi za smrt usljed nesreće) ili na osnovu osiguranih suma iz prethodnih godina.
Također, za ovu vrstu usluga osiguranja, kao i za usluge osiguranja imovine može se primijeniti i kriterij najniža cijena i kriterij ekonomski najpovoljnija ponuda, jer osiguravajuće kuće formiraju iznos premije. U okviru kriterija ekonomski najpovoljnija ponuda, kao potkriteriji mogu se bodovati cijena (premija osiguranja), rok plaćanja premije, rok obrade odštetnog zahtjeva i drugi potkriteriji koji su bitni za realizaciju polise osiguranja.
VEZANI ČLANCI Nabavka konsultantskih usluga
Pravilno/nepravilno kreiranje kriterija za dodjelu ugovora:
- Ugovorni organ predviđa da se ugovor dodijeli onom ponuđaču koji dostavi najvišu osiguranu sumu, s tim da ugovorni organ određuje premiju osiguranja po jednom zaposleniku, gdje kao potkriterije ekonomski najpovoljnije ponude navodi da se boduje smrt usljed bolesti, smrt usljed nezgode, trajni invaliditet itd. Prethodno definisan kriterij za dodjelu ugovora nije u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama, jer cijena uvijek mora biti jedan od kriterija za dodjelu ugovora, bilo kao kriterij najniže cijene ili kao potkriterij ekonomski najpovoljnije ponude. Cijena ne mora biti kriterij za dodjelu ugovora samo u slučaju kada se radi o zaključivanju okvirnog sporazuma s više ponuđača, u kojem nisu određeni svi uvjeti za zaključivanje pojedinačnih ugovora.
Dalje, osigurana suma ne predstavlja cijenu ponude, već je to maksimalni iznos koji osiguravajuće društvo može isplatiti ugovornom organu, ako nastane šteta. Navedeno govori o tome da je ugovorni organ sam odredio cijenu te nije omogućio da cijena bude predmet konkurencije među ponuđačima.
Vrednovanje najvećeg zbira svih osiguranih suma pomnožen sa – 1, ne može se tretirati kao najniža cijena, jer to i nije cijena koju ugovorni organ treba platiti, niti postoje negativne cijene. Cijenu predstavlja premija koju plaća ugovorni organ i ona treba biti osnova na kojoj će biti zasnovana ponuda za osiguranje lica.
Također, cijenu ponude je potrebno unijeti na Portal javnih nabavki (www.ejn.gov.ba), međutim, to nije moguće, jer bi se u ovom slučaju jedino mogla unijeti osigurana suma, a što ne bi bio tačan podatak, jer ista ne predstavlja cijenu ponude.
- Ugovorni organ često definiše samo rizike i broj zaposlenih u tenderskoj dokumentaciji, dok su kriteriji za dodjelu ugovora postavljeni tako da ponuđači definišu i premije osiguranja (najniže cijene) i osigurane sume (maksimalne iznose koje će osiguravajuće društvo isplatiti ukoliko nastane šteta). Definisanjem kriterija za dodjelu ugovora na ovaj način, ponuđači će nuditi najviše sume za troškove liječenja usljed nezgode, jer osiguranje pokriva samo one troškove koji nisu pokriveni obaveznim zdravstvenim osiguranjem. Stoga, postavlja se pitanje hoće li ugovorni organ u ovom slučaju dobiti uopće optimalnu kombinaciju osiguranja, jer je ostavljena ponuđačima velika mogućnost da sami kalkulišu šta je najpovoljnije za njih, a ne za ugovorni organ.
Ukoliko bi ugovorni organ odredio osiguranu sumu, a ponuđači premiju osiguranja, pored drugih potkriterija ekonomski najpovoljnije ponuda, tada bi raspored osiguranja po rizicima bio pod kontrolom ugovornog organa, bez obzira na to o kojem kriteriju za dodjelu ugovora se radi.
Zaključak
Da bi ugovorni organi dobili kvalitetne ponude, savjetujemo da se prethodno informišu kod osiguravajućih društava u vidu dobijanja svih neophodnih podataka koji bi se trebali uključiti u tendersku dokumentaciju, kao i da ostave dovoljno duge rokove kako bi ponuđači mogli u potpunosti sagledati tendersku dokumentaciju u pogledu obima rizika i utvrđivanja premija i uputiti pitanja o pojašnjenju tenderske dokumentacije.
